Najteže je obiteljima stradalih koji su više puta naglasili da ta bol i ta neizvjesnost traganja za najmilijima ne prestaje, izvjestio je iz Vukovara naš reporter Ivica Blažević. Danijel Rehak, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora naveo je da je cijeli studeni prožet velikom tugom zbog sjećanja na sve ono što se dogodilo ’91., ali i da 28 godina poslije pravda nije zadovoljena: „Mislim da institucije Republike Hrvatske nisu odradile svoj dio posla. Niti je pokrenuta tužba, niti išta protiv onih koji su napravili zlo na ovim prostorima. Mogli su ubiti koga su htjeli bez da itko za to odgovara. Gotovo da se više sudi hrvatskim braniteljima, nego onima koji su učinili toliko veliko zlo. Danas u Vukovaru ne živi dvije trećine Vukovaraca, a Vukovar bez Vukovaraca nema dušu."
Obilježavanje 28. godišnjice od pada Vukovara u ruke srpskog agresora započelo je u ranim jutarnjim satima gdje se u tišini čekalo središnji događaj, Kolonu sjećanja. U Vukovar su 17. studenog pristizali ljudi iz svih krajeve Hrvatske, BiH-a i inozemstva kako bi komemorirali žrtvu Vukovara te njih nekoliko desetaka tisuća sudjeluje u Koloni sjećanja.
18. studeni 2019. Vukovar 28 godina nakon pada Vukovara u ruke srpskog agresora / Foto: Ivica Blažević
18. studeni 2019. Vukovar 28 godina nakon pada Vukovara u ruke srpskog agresora / Foto: Ivica Blažević
Bol i neizvjesnost traganja za najmilijima ne prestaje ni 28 godina kasnije.’
Vukovar je na današnji dan 1991. nakon 87 dana opsade pao u ruke agresora. Okupacija grada je trajala sve do početka ’98. i mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja, a ta okupacija je značila protjerivanje većine nesrpskog stanovništva iz grada i okolnih naselja. Ratni je zločin počinjen i nad ranjenicima i osobljem vukovarske bolnice na Ovčari, podsjetio je novinar Hrvatskog katoličkog radija Ivica Blažević prilikom javljanja iz Vukovara rekavši: „Najteže je obiteljima stradalih koji su više puta naglasili da 28 godina poslije ta bol i ta neizvjesnost traganja za najmilijima ne prestaje. Kako su sami rekli, Vukovar je još uvijek otvorena knjiga, neispričana priča i dok ne doznaju sudbine najmilijih ne mogu se smiriti. Zato su im ovi dani u studenom, ponajviše 18. studeni, posebno teški.“
Vukovar: Okupljanje građana kako bi obilježili Dan sjećanja na žrtvu Vukovara / Foto: Emica Elvedji / PIXSELL
18. studeni 2019. Vukovar 28 godina nakon pada Vukovara u ruke srpskog agresora / Foto: Ivica Blažević
18. studeni 2019. Vukovar 28 godina nakon pada Vukovara u ruke srpskog agresora / Foto: Ivica Blažević
Vukovarac Drago Ragač, čekajući kretanje Kolone sjećanja ispred vukovarske bolnice, prisjetio se teških vremena opsade Vukovara. „Ovaj dan je dan sjećanja za sve naše branitelje koji su ostali do kraja, žrtvovali svoje živote da bismo mi i naša djeca imali slobodu“, rekao je i osvrnuo se na stanje u Vukovaru danas: „Žalosno je što je država dozvolila da se razgraniče škole. Sunarodnjaci smo, moramo živjeti zajedno i mi nemamo ovdje problema. Živimo zajedno kao i prije.“
Teško je biti ovdje, ali time kao da dajemo jednu žrtvu za sve ono što su oni dali da bismo mi bili ovdje.’
Anica Surop, dopredsjednica Udruge veteranke Domovinskog rata Vukovarsko-srijemske županije, navela je da su ove godine veteranke odlučile zajedno s Ženskom udrugom Katarina iz Josipdola kod Ogulina odati počast onima koji su dali život da bismo mi svi danas bili ovdje, kako u Vukovaru, tako i u modernoj Hrvatskoj. „Osjećaji su dvosjekli mač. Sjediš tu, gledaš i sjetiš se kako je to bilo. Vidjeti ovu mladost i djecu vrlo je teško. Svake godine sam ovdje već dvadeset godina, a u osiguranju deset. Teško je biti ovdje, ali time kao da dajemo jednu žrtvu za sve ono što su oni dali da bismo mi bili ovdje. Ne smijemo zaboraviti ni našu Škabrnju, također mjesto tuge. Prije pet godina naša udruga je organizirala prvi skupni odlazak iz Vukovarsko-srijemske županije kako bismo odale počast žrtvama Škabrnje. Sinoć su naši dečki Specijalne policije i veterani 5. gardijske otišli u Škabrnju tako da smo se podijelili u dvije grupe kako bismo komemorirali žrtvu Vukovara i Škabrnje.“
Brojni građani, branitelji i državni dužnosnici okupljaju se ispred bolnice u Vukovaru / Foto: Davor Javorovic / PIXSELL
18. studeni 2019. Vukovar 28 godina nakon pada Vukovara u ruke srpskog agresora / Foto: Ivica Blažević
Silvana Ivanković, ranjenica koja je tog kobnog 18. studenog došla u bolnicu s opekotinama i kosom koja je gorila navela je da su emocije svake godine, pa i 28 godina kasnije i dalje vrlo žive i jake. „Izašla sam s ranjeničkim konvojem 19. studenog. Tri puta su nas vraćali u bolnicu. Na kraju smo završili u Srijemskoj Mitrovici, a zatim na razmjeni. Kada stigne listopad to su već moji dani tuge, moji dani sjećanja i vrlo je teško. Emocije su prejake“, rekla je Silvana napominjući da moramo učiti našu djecu da komemoriraju žrtve i kada nas više ne bude jer ne smijemo zaboraviti događaje koji su zabilježili hrvatsku povijest.
Branitelj Branko Šušnjar iz Poljice ’91. je ustupio u Rakitje kao dragovoljac, a svake godine je 18. studenog u Vukovaru. „Bio sam na bojištu te mi Vukovar, ovaj grad u kojem su ljudi dali svoje živote, svoju krv i ginuli za Hrvatsku, znači puno. Uzvraćamo Vukovaru na način na koji on zaslužuje, ali još se mnogo toga može napraviti. Od izgradnje, preko školstva sve do nacionalne razine.“
U nama je neki stalan grč koji nas podsjeća na tadašnje strašne događaje.’
Križni put – Kolona sjećanja krenula je u 10.30 sati prema Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru. Uoči kretanja kolone Danijel Rehak, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, rekao je za HKR: „Nama su ovo dani velike tuge zbog sjećanja na sve ono što se dogodilo ’91. Velikom broju naših prijatelja završio je život na ovim prostorima. Nama je cijeli studeni jednostavno prožet tugom. Iako nam je to možda već postalo i normalno, to zapravo nije normalno. U nama je neki stalan grč koji nas podsjeća na tadašnje strašne događaje. Prema evidenciji grada Vukovara oko 15 tisuća ljudi prošlo je neki oblik zatočenja. A nešto manje od 4 tisuće ljudi s ovih prostora završilo je u srpskim koncentracijskim logorima koje priznaje RH, međutim bilo je toga i daleko više. Svi su ovdje bili pod torturom, mogli su zatočiti i mučiti koga su htjeli. Mogli su ubiti koga su htjeli bez da itko za to odgovara.“
Kada se duša Vukovara vrati, vratit će se i ljudi u Vukovar.’
Rehak je također napomenuo da 28 godina poslije pravda nije zadovoljena. „Mislim da institucije Republike Hrvatske nisu odradile svoj dio posla. Niti je pokrenuta tužba, niti išta protiv onih koji su napravili zlo na ovim prostorima. Gotovo da se više sudi hrvatskim braniteljima, nego onima koji su učinili toliko veliko zlo. Danas u Vukovaru ne živi dvije trećine Vukovaraca. Vukovar bez Vukovaraca nema dušu, a to je nama najveći problem. Znamo da nema posla i možda nekih drugih poželjnih uvjeta, ali s time se može nositi. Međutim, zbog duše koju je Vukovar izgubio nam je najteže. Kada se duša Vukovara vrati, vratit će se i ljudi u Vukovar.“