U emisiji "Pričaj mi" govorilo se o ratnim danima u Vukovaru, a svoje svjedočanstvo s nama je podijelila Ivana Černok Žgela.

Odazovimo se i ove godine inicijativi "Zvon za Vukovar" u znak sjećanja na sve žrtve Vukovara

U organizaciji Kluba veterana 148. brigade HV-a, Ulica grada Vukovara u Zagrebu već je tradicionalno mjesto na kojem Zagrepčani mogu zapaliti svijeće i prisjetiti se Grada heroja.

Najteže je obiteljima stradalih koji su više puta naglasili da ta bol i ta neizvjesnost traganja za najmilijima ne prestaje, izvjestio je iz Vukovara naš reporter Ivica Blažević. Danijel Rehak, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora naveo je da je cijeli studeni prožet velikom tugom zbog sjećanja na sve ono što se dogodilo ’91., ali i da 28 godina poslije pravda nije zadovoljena: „Mislim da institucije Republike Hrvatske nisu odradile svoj dio posla. Niti je pokrenuta tužba, niti išta protiv onih koji su napravili zlo na ovim prostorima. Mogli su ubiti koga su htjeli bez da itko za to odgovara. Gotovo da se više sudi hrvatskim braniteljima, nego onima koji su učinili toliko veliko zlo. Danas u Vukovaru ne živi dvije trećine Vukovaraca, a Vukovar bez Vukovaraca nema dušu."

"Vukovar nije pao! Nedostatkom streljiva i nemogućnosti probijanja blokade u Vukovaru je tih dana oko 18. studenog 1991. prestao organizirani otpor branitelja. U grad su ušli oni koji mu ne pripadaju (...) Ne zaboravimo istinu o krvavom divljanju koje je uslijedilo. Istinu o izdajama dojučerašnjih susjeda i supatnika iz podruma", rekao je Zanoški, predsjednik Kluba veterana 148. brigade HV-a gradske četvrti Trnje, organizatora obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje u Zagrebu.

U Vukovar je stigao 2. rujna 1991. godine, a napustio ga je s medicinskim osobljem i teškim ranjenicima 21. studenog, nakon pada grada. Za svakog čovjeka koji je u to vrijeme bio u Vukovaru fra Smiljan Beširić ističe "da zaslužuje da se o njemu napiše knjiga, ili snimi film".