U socijalnom nauku Crkve pojam milosrđa ima bitnu ulogu te naglašava važnost milosti bez koje nema ni pravednosti. Milosrđe možemo razumjeti kao očitovanje Božje milosti na koje se ljudi ugledaju kako bi to primijenili na vlastito djelovanje prema Drugome. Ono označava ljudsko shvaćanje božanskoga i savršenoga s obzirom da mi kao ljudi nismo nužno po prirodi milosrdni, već po teološkom i moralnom nauku utemeljenom u Bogu.

Tijekom ovogodišnjeg šestog Nacionalnog susreta štovatelja Božjega milosrđa u nacionalnom marijanskom svetištu u Mariji Bistrici banjolučki biskup Franjo Komarica spomenuo se dvojice papâ koji su na poseban način isticali Božje milosrđe prema svemu stvorenju. Biskup je podsjetio da je sv. Ivan Pavao II. u obvezni liturgijski kalendar uveo svetkovinu Božjega milosrđa u prvu nedjelju po Uskrsu te da je papa Franjo proglasio i proveo u cijeloj Crkvi godinu izvanrednog Jubileja milosrđa od 8. prosinca 2015. do 20. studenoga 2016.

Milosrđe je posljednji i najviši čin kojim nam Bog dolazi u susret.’

Citirao je biskup sv. Ivana Pavla II.: „Crkva živi svoj istinski život kada ispovijeda i obznanjuje milosrđe, najčudesnije svojstvo Stvoritelja i Otkupitelja i kad ljude privodi vrelima Spasiteljeva milosrđa, kojega je ono čuvarica i djeliteljica“ (Dives in misericordia, br. 13), te papu Franju: „Uvijek imamo potrebu razmatrati otajstvo milosrđa. Ono je izvor radosti, vedrine i mira. Ono je uvjet našeg spasenja (…). Milosrđe: ono je posljednji i najviši čin kojim nam Bog dolazi u susret. Milosrđe: ono je temeljni zakon koji prebiva u srcu svake osobe, kada gleda iskrenim očima brata kojeg susreće na životnom putu. Milosrđe: ono je put koji sjedinjuje Boga i čovjeka, jer otvara srce nadi da smo ljubljeni zauvijek usprkos ograničenju zbog svoga grijeha“ (Misericordiae Vultus, br. 2. 3).

Papa Ivan Pavao II. / Foto: Vatican Media

Papa Ivan Pavao II. naučavao je da je Božje milosrđe očitovanje Božjega čovjekoljublja u povijesnoj i eshatološkoj stvarnosti čovjeka. Za njega je osobito bitna točka susreta Božje ljubavi i čovječanstva. Ona se događa u istini o dostojanstvu čovjeka kao slike Božje koje je utemeljeno u Kristovom utjelovljenju, a njegova otkupiteljska žrtva konačna je eshatološka proslava. Božje milosrđe, čije lice pokazuje Isus Krist, za Ivana Pavla II. most je Božje ljubavi između iskona i vječnosti.

Milosrđe je točka susreta Božje ljubavi i čovječanstva.’

Sveti Ivan Pavao II. povezuje milosrđe i s važnom teološkom dimenzijom spasenja. Jedino spašeni čovjek sposoban je otkriti „sve dubine i širine i visine“ Božjeg otajstva. U enciklici o Božjem milosrđu Dives in misericordia – Bogat milosrđem Ivan Pavao II. piše: „Tko milosrđe u njemu vidi i u njemu susreće, tomu Bog postaje osobito ‘vidljiv’ kao otac ‘bogat milosrđem.’“

Papa Franjo / Foto: Pixsell / REUTERS / Remo Casilli

Papa Franjo u buli Lice milosrđa ističe kako je Božje milosrđe „uvjet našega spasenja“. U Isusu Kristu je dakle objavljeno Božje milosrđe te se dogodio čin Božjeg milosrđa kao događaj našega spasenja, ono je u središtu Isusove objave Oca. Papa Franjo također naglašava povezanost ljubavi, milosrđa i pravde. „Kad bi se Bog zadržao na pravdi, prestao bi biti Bog“, piše Papa u knjizi Božje je ime milosrđe te nastavlja:

Samo mjera pravde nije dovoljna. S milosrđem i oproštenjem Bog ide iznad pravde, uključuje ju i nadmašuje u jednomu višem činu u kojemu se doživljava ljubav, koja je temelj istinske pravde.“

Poučeni savjetima dvojice milosrdnih papa o važnosti milosrdne ljubavi kao jednom od temelja nauka Katoličke Crkve i katolicizma uopće, primijenimo ih na svakodnevni život. Budimo milosrdni prema najbližima, prema sugrađanima, siromašnima, beskućnicima i svom našom ljudskom braćom ponajviše u ovom Izvanrednom misijskom mjesecu u kojem je naglašena katolička milosrdna ljubav.