Ljubav koju očevi osjećaju prema kćerima neopisiva je zemaljskim riječima, a dobrobiti koje tom emocionalnom vezom kćeri dobivaju beskrajne. Donosimo promišljanja Domagoja Vitovskog, autora na portalu Mladi Katolici o tome što znači biti otac. Tekst prenosimo u cijelosti:

Biti joj OTAC!

Dok je gledam kako spava,
znam da osjeća sigurnost,
znam da osjeća koliko je voljena,
znam da mi u potpunosti vjeruje.

Ona ne zna za ružne riječi,
ona ne zna za krive poglede,
ne zna za ljubomoru i zavist,
ne zna za mržnju i bol.

Uči me toliko toga,
iako toga nije niti svjesna,
čini me toliko boljim,
toliko potpunijim.

Čini da sve patnje nestanu,
čini da su svi problemi neznatni,
ne znam kako joj to uspijeva,
ali čini me mirnijim.

U isto vrijeme me čini nježnijim i čvršćim,
u isto vrijeme me čini zaigranijim i ozbiljnijim,
pravo je čudo ono što to malo dijete čini od nas odraslih,
a mislili smo da smo mi ti koji formiraju njega.

Mislili smo da znamo smisao života, a tek ga sada otkrivamo.

Mislili smo da smo jaki u vjeri, a tek smo sada vidjeli ono što dragi Bog čini za nas.

Ono što mi činimo za dijete i što dijete čini za nas samo je kratki pregled onoga što naš nebeski Otac čini svakodnevno.

Gledajući svoje dijete kako spava osjećao sam ono što osjeća svaki OTAC – znanje da je moje dijete sigurno i da ću napraviti sve u mojoj mogućnosti da to tako i ostane.