U razgovoru s članicama Misijske zajednice u emisiji “Na valovima dobrote” doznali smo puno toga o samozatajnom višegodišnjem djelovanju vrijednih župljanki.

“Misijska zajednica počela je djelovati 2010. godine. Tada sam započela rad s djecom. Bila mi je želja pomagati onima koji su daleko, koje je Bog pozvao u daleke zemlje budući da ne možemo ići k njima. U početku je to bilo dosta skromno. Dvije smo godine za Misijsku nedjelju, Božić i Uskrs imali prodaju različitih sitnih stvarčica poput krunica i lavande. Bilo je to vrlo skromno.

To su čule i primijetile naše dobre gospođe. Danas nas ima petnaestak u različitim ulogama. Neke dolaze na susrete, druge rade kod kuće pa donesu svoje artikliće, a imamo i gospođe koje pomažu u prodaji. Dakle jedni prodaju, drugi izrađuju i tako osam godina naša Misijska zajednica živi u župi. Veseli nas na taj način sudjelovati u dobru i pomagati onima koji su pomoći potrebni.” Riječi su ovo voditeljice Misijske zajednice sestre Matije Popović, redovnice Družbe sestara Kraljice svijeta koje žive i djeluju na području župe.

Sestra Matija okuplja gospođe iz župe i brine o tome da sve bude na vrijeme organizirano za prigodne misijske sajmove. U Misijskoj kućici, koju su od Grada Velike Gorice prije dvije godine dobili na korištenje, nađe se svega. Na nedjelju Krista Kralja, uz adventske vijence, našle su se male i velike krunice, naušnice, narukvice, ogrlice… Samozatajne članice otkrile su da na Misijsku nedjelju ispred župne crkve započinje njihova prodajna aktivnost, a nakon toga predstoji vrijedan rad za misije tijekom čitave godine.

Ljiljana Šipušić u Misijsku se zajednice s ljubavlju uključila kako bi mogla izrađivati različite predmete u izradi kojih dolazi do izražaja njezina kreativnost.

“Kako je časna Matija rekla, imamo tri prodaje. Prva je uvijek na Misijsku nedjelju i tad prodajemo prigodne jesenske buketiće, jastučiće od ruža, male lutkice od kariranog materijala u koje punimo lavandu. Lutkice imaju oči i maramu na glavi, a sad smo im napravili i partnere, dečke, koji imaju na glavi šeširić. To je zgodan ukras koji ujedno i miriše na lavandu. Čim završi Misijska nedjelja kreće udarno nabava vjenčića i svijeća jer izrađujemo adventske vijence i vjenčiće za vrata. Izrađujemo različite lanternice od staklenih bočica lijepog oblika na koje stavljamo ručku od žice, špricamo ih lakom i ukrašavamo anđelima. U tome si župljani vole, kada dođe Betlehemsko svjetlo, ponijeti ga kući. Ujedno radimo jaslice koje se u obiteljima stavljaju ispod bora. Tu imamo suradnike naše drage župljane koji nam naprave jaslice jer su u toj struci, a mi izrađujemo Majku Božju i Isusa i stavljamo ih unutra. Figuru Isusa izlijevamo od gipsa, zatim radimo jaslice od špahtlica, pa smo i stolari. Kad se približi Uskrs onda su tu pisanice, pilići i zečići.”

Na pitanje koliko je to što radi obogaćuje, gospođa Šipušić je odgovorila:

“Jako me obogaćuje i ispunjava. Kada vidimo na kraju godine koliko smo novaca skupili, a jako puno skupimo, znamo kuda i za koga taj novac ide, onda nam je srce još veće.”

Katarina Šipušić uključila se u Misijsku zajednicu na nagovor svoje susjede Ljiljane. Svojim spretnim rukama doprinosi u zajednici u svemu što treba, Bog joj je darovao talent pa ga s radošću nastoji maksimalno iskoristiti. Jako je ispunjava ono što radi.

Vera Fabečić uključila se u Misijsku zajednicu pomažući u prodaji. “Trenutno se prodaju prelijepi adventski vjenčići. Imamo dvije vrste – vjenčići koji se stavljaju na vrata i oni koji se stavljaju na stol. Župljani vole vjenčiće sa svijećama u različitim bojama – bijelim, ljubičastim, crvenim, narančastim, sa češerima, šipkom, glogom, sa suhim voćem – narančama, jabukama. Oblici su im različiti – neki su okrugli, drugi dugoljasti, ima onih koji su na brezovom drvu, ima ih s mahovinom… Svatko može izabrati ono što voli. To što mogu svoje slobodno vrijeme staviti na raspolaganje jako me ispunjava. Nemam toliko vremena raditi predmete s članicama Misijske zajednice ali sam otvorena srca biti pri ruci kad se pripremljeno prodaje. Ako treba tu smo čitave nedjelje na svim prijepodnevnim misama i na večernjoj misi, po potrebi, koliko god treba toliko smo tu.”

Ana Anić svoje je vrijeme također stavila na raspolaganje Misijskoj zajednici prodajući adventske vijence. ”Susreti s ljudima koji dođu i potraže neki od naših predmeta ispunjavaju jedan dio mojeg duhovnog života. Susreti s župljanima su prekrasni. Svi se uglavnom poznajemo iz župe ili grada. Otvorena su srca i rado nekoliko puta godišnje izdvajaju novac za pomoć Crkvi u misijama.

 

Dobrota i bogatstvo je darivati svoje vrijeme za drugoga. Kaže se nije bogatstvo ono što mi čvrsto držimo u rukama nego je bogatstvo ono što dajemo otvorenih ruku.

Dobrota je pomagati svoga bližnjega i ne dopustiti da pati. Bez obzira koliko je nama teško trebamo uvijek pogledati onoga do sebe.

Vjenčiće, koji nisu prodani na nedjelju Krista Kralja, vrijedne župljanke ponudit će župljanima na prvu nedjelju došašća prije i nakon svetih misa i tako omogućiti svima, koji još nisu, da se svojim prilogom uključe u pomoć Crkvi u misijskim zemljama.

Pokrenite i vi val dobrote. Ako imate priču o nekome koji se nesebično daruje bližnjima pišite nam na e-mail: navalovimadobrote@hkm.hr