Kada danas promatramo duhovnost i duhovnu praksu među nama vjernicima te nam ujedno u ušima odzvanjaju riječi »duc in altum« koje prevodimo kao »izvezi na pučinu«. Problem je što te riječi znače mnogo više te doslovno označavaju »vodi u dubinu«. I sad opet zastanemo i promislimo te vidimo, kao da nam upravo te dubine nedostaju.

U grčkom izvorniku Novoga zavjeta u Lk 5,4 nailazimo upravo na taj »βάθος« – »bathos« – koji su naši preveli kao pučinu iako označava dubinu, duboku vodu, što na kraju i jest djelomično izraz pučina, ali izraz pučina više ukazuje na površinu oku vidljivu, a ne toliko dubinu, jer je definicija pučine: otvoreno more i nepregledna morska površina.

Zbog toga je važno pojasniti da Isus ovdje traži od Šimuna da »vodi u dubinu«, kako doslovno prevodimo latinski »duc in altum« te jednako potvrđuje grčki glagol »bathuno« koji znači ići u dubinu, iskopati duboko, a kojeg nalazimo u Lk 6, 47-48 čime se potvrđuje potreba vođenja u dubinu jer Isus naučava: »Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan: sličan je čovjeku koji gradi kuću pa ISKOPA U DUBINU i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagrađena«.

Isto nam pokazuje i priroda oko nas. Stoga je važno krenuti u dubinu, prije no što smo krenuli u visinu. Jer ako se nismo ukorijenili, nažalost postajemo »poput plijeve što je vjetar raznosi«.
Pogledajmo samo stabla i drugo bilje što se kod rasta prvo ukorjenjuje. To isto čini običan grah, što možemo vidjeti na priloženom videu gdje kroz prvih sedam dana rasta grah raste u dubinu te se u dubini grana i tek nakon toga probija zemlju i počinje rasti u visinu.

Neka nam ovaj primjer pomogne u našoj duhovnosti i rastu prema nebu te zato molimo Isusa: Vodi nas u dubinu, vodi nas u našu nutrinu, vodi nas u naše srce kako bismo se na tebi – stijeni – utemeljili i tako sigurno rasli, uz sve bujice i vjetrove, prema nebu. Vodi nas Gospodine sakramentima, vrati nas vjeri koja ne traži osjećaje, već promjenu naše misli i našega života. Gospo od Anđela budi nam pomoćnica na tom putu uranjanja i obraćenja. Amen

Fra Mate Bašić je član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu. Živi i radi u samostanu i crkvi sv. Franje Asiškog na Kaptolu u Zagrebu. Doktorand je na doktorskom studiju iz sustavne dogmatske i biblijske teologije na KBF-u u Zagrebu. Nacionalni je duhovni asistent OFS-a i područni duhovni asistent za zagrebačko područje. Voditelj je Povjerenstva za promicanje duhovnih zvanja Hrvatske redovničke konferencije. U samostanu je duhovnik i ispovjednik, kateheta za mlade i odrasle. Vodi i nekoliko skupina mladića kroz devedesetodnevni program za muškarce EXITUS.