Kad nekome kažemo da ne gleda dalje od vlastita nosa, onda mu želimo poručiti kako ne vidi budućnost i kako mu je samo sadašnjost i trenutna situacija pred očima. Osim toga, ta ista primjedba vrijedi i za one koji ne vide posljedice svog djelovanja te nisu spremni snositi odgovornost za svoje čine. Današnji blagdan Preobraženja Gospodinova upućuje nam poruku i poticaj da pogledamo malo dalje od vlastita nosa, podignemo svoj pogled iz svoje trenutne situacije prema budućnosti koju nam sprema Bog. Ne gledati dalje od vlastita nosa prilično je uvredljiva primjedba i nema toga tko se na nju ne bi uvrijedio ili barem bolje razmislio o svom stanju kratkovidnosti.

Iskustvo slično preobraženju dogodi se ponekad i nama. U molitvi, razmatranju, na nekom hodočašću ili u nekom razgovoru, ne nekom duhovnom seminaru doživimo blizinu Božju, njegovu milost i ljubav.

Isus se sa svojim najpovjerljivijim učenicima – Petrom, Jakovom i Ivanom – uspeo na goru i ondje se preobrazio. Gora preobraženja mjesto iznenađenja. Petar je oduševljen boravkom i društvom na tom mjestu. Uime ostalih učenika predlaže sagraditi sjenice Isusu, Iliji i Mojsiju. Želi ondje ostati i uživati stanje u kojem se nalazi. Ilija i Mojsije, kao jamci istinitosti starozavjetne Božje objave, razgovaraju s Isusom. Božja riječ naviještena po prorocima ostvarila se i postala zbiljom. Na gori preobraženja očitovala se Božja stvarnost u punini. Skriveno, nepoznato i nejasno postalo očito. Bog se u potpunosti otkrio i postao vidljiv, opipljiv, shvatljiv. Sve što se tijekom povijesti spasenja događalo u trenutku preobraženja odjednom se otkriva kao smisleno.

U Božjoj prisutnosti čovjek sve vidi i shvaća. U Božjoj svjetlosti sve postaje razumljivo i prihvatljivo. U Božjoj blizini čovjek se osjeća uzdignuto i dostojanstveno. Svjetlost Isusovih haljina osvjetljuje sve tame apostolskih srca i oni jednostavno žele ondje ostati. Učenici žele biti i ostati u tom stanju gledanja Isusove preobraženosti, žele se zadržati u ovom izvanrednom, darovanom iskustvu prebivanja s Bogom.

Iskustvo slično preobraženju dogodi se ponekad i nama. U molitvi, razmatranju, na nekom hodočašću ili u nekom razgovoru, ne nekom duhovnom seminaru doživimo blizinu Božju, njegovu milost i ljubav. Imamo osjećaj i doživljaj Božje blizine koja nas rasvjetljuje. Taj nas doživljaj podigne, osvijetli nam život i napuni nas blaženstvom. U svjetlu Isusova preobraženja sve postaje jasno, vidljivo. Poput učenika na brdu preobraženja, i mi bismo željeli stalno biti i ostati u tom preobraženskom iskustvu, iskustvu Božje blizine, u stanju uzdignuća i slavljenja.

Možda smo i mi pali u našim odlukama i razočarali se u sebe jer nismo uspjeli održati svoja obraćenička obećanja.

Ipak, iskustvo govori da trenutci uznesenja u našim životima ne traju dugo. Dolaze oblaci koji zasjenjuju stvarnost Božje blizine. Tako je i s Petrom, Jakovom i Ivanom. Tako je i s nama. Poruka koja se iz oblaka čuje znakovita je: „Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!“ I nakon te poruke učenicima ostaje samo „obični“ i „svakodnevni“ Isus. Slava i sjaj nestali su ispred njihovih očiju. Ostadoše još više zaprepašteni nego na početku. Od zaprepaštenja su zašutjeli i „nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli“.

Nakon izvanrednih iskustava što ih ponekad doživimo valja nam nastaviti živjeti običnim i svakodnevnim životom. Ako se nakon izvanrednog iskustva vjere odlučimo živjeti drukčije no dosad, sigurno ćemo primjetiti kako nam to teško pada i kako nas stare navike vuku da se vratimo bivšem načinu života. Upravo se najveći padovi i najveće pogreške događaju vrlo brzo nakon odluka o obraćenju koje smo donijeli u susretu s Bogom tijekom izvanrednog vjerničkog iskustva njegove blizine. Možda smo i mi pali u našim odlukama i razočarali se u sebe jer nismo uspjeli održati svoja obraćenička obećanja. Možda nam se put života koji smo odabrali u redovnom životu učini preteškim. Možda smo se i mi poput učenika zaprepastili pred zahtjevnošću života s Bogom u svakodnevici pa smo se povukli nazad u staro i poznato stanje mirnog i sivog života, bez riječi svjedočenja.

Uzdignimo pogled iz svakodnevnih problema i ne dopuštajmo si samo tumaranje sjenama svakodnevice u potrazi za izvanrednim iskustvima, nego živimo svoj svakodnevni život s Isusom.

Poruka preobraženja hrabri nas na našem životnom putu kršćanskog svjedočenja. Ostaje nam osloniti se na Isusa, na njegovu riječ i njegov primjer. Vjerovati njemu i njegovoj riječ i onda kad se nađemo u tami svijeta i sivilu svagdašnjice, jamstvo je sigurnog životnog putovanja kojemu je cilj preobraženje u susretu s Bogom. Na današnji blagdan Isus nas poziva na ponovno buđenje. Slušajmo Isusovu riječ. Promatrajmo Isusov život. Put do trajnog susreta s Bogom nije lak. On vodi kroz mnoge tmine. Isus je njima prošao. Isus je prošao kroz sjenu Getsemanskog vrta, kroz mrklinu osude i odbačenosti. On je prošao kroz noć umiranja i tamu groba. Tek je nakon toga sinula svjetlost njegova slavnog uskrsnuća.

Blagdan Preobraženja poruka je svima nama. Potrebno je gledati malo dalje od vlastita nosa. Barem na današnji blagdan uzdignimo pogled iz svakodnevnih problema i ne dopuštajmo si samo tumaranje sjenama svakodnevice u potrazi za izvanrednim iskustvima, nego živimo svoj svakodnevni život s Isusom. Upravo taj „svakodnevni“ i „obični“ Isus svjetlo je našeg života koje nas vodi do vječne preobraženske slave.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Đurice Pardona prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.