U Ezekijelu 36,26 čitamo kako će Gospodin iz nas izvaditi srce od kamena i dati nam srce od mesa.

Što je srce od kamena?

Dijete s nesavršenim i pobuni sklonim duhom dolazi k nesavršenim roditeljima i obično ne prima dovoljno ljubavi ni razumijevanja. Stoga oko sebe počinje graditi obrambene zidove. Dok smo prije govorili o grešnim reakcijama djeteta i kako se ono pretvara u lašca, sada govorimo o njegovim ranama. Kako li je samo mala beba potpuno nezaštićena! Nekad je se gotovo ne usudimo uzeti u ruke, jer nam se čini toliko krhkom. Svjesni smo koliko je otvorena i ranjiva. No, tada ona pruži ručice prema tati, a ovaj se ne obazire, ili želi da ga mama nosi, a ona ga vraća u kolijevku i odlazi drugamo. I tako nastaje rana. Događa se to nebrojeno puta i u najboljim obiteljima. Beba je svaki put primorana nekako se nositi sa zadobivenom ranom. Nisu joj poznati ispovijed, Križ, ni opraštanje.

Što da čini s tim frustracijama koje se neprestano ponavljaju? Želi biti dojeno, ali mama mu mijenja pelenu, ili ima osip od pelena, a majka ga kreće podojiti. Kako beba može izraziti što stvarno želi? Nije joj poznato kako oprostiti i pročistiti se. Duh joj postaje sve opterećeniji, jer se u njemu nakuplja na tisuće takvih sitnih rana. Živčani sustav sve to bilježi, dok ne pronađe način isključivanja osjećaja. Emocije tako više nisu izložene. Dijete je u sebi izgradilo skrovište.

Na početku se zidovi toga skrovišta mogu pomicati. Kako odrasta, ako roditelji s njime razgovaraju o njegovim frustracijama i ispričaju se te – ako je potrebno – nadoknade propušteno, dijete će lakše omekšati srce i srušiti zidove. No, ako njegovo srce neprestano iznova ostaje prazno te – što je još važnije – ako na sve to reagira zatvaranjem srca, zidovi će postati sve čvršći i krutiji, uslijed pritiska potisnutih osjećaja.

Osobe s kamenim srcem mogu biti u stanju pružiti ljubav, ali je se ne usude primiti

U obiteljima u kojima ima puno ljubavi i nježnosti kameno srce zagrijava se i popušta. U obiteljima gdje toga nema ono se nerijetko odluči zatvoriti te se s vremenom učvrsti u tome stanju. Takvi ljudi mogu biti u stanju pružiti ljubav, ali je se ne usude primiti. Osoba s kamenim srcem podsvjesno je nesposobna svoje unutarnje biće otvoriti drugome. Čin primanja daleko je rizičniji od onoga davanja. Obrambene se prakse brzo zaboravljaju, no ostaju na djelu cijeli život, jer se srce pretvorilo u okamenjenu šumu skrivenih automatskih obrazaca. (…)

Obitelji u kojima se njeguje molitva odlikuju se većom mekoćom srca. Čitanje Biblije i odlazak u crkvu, gdje se propovijeda Božja Riječ, srce neprestano izlaže maču istine. U takvim obiteljima okružje ljubavi omogućuje veću mekoću srca negoli u svjetovnim obiteljima. No, do određene smo mjere svi redom u tom smislu zatvoreni.

Često nismo svjesni da imamo kameno srce, jer naizvan djelujemo kao da smo puni ljubavi.

Primjerice, žena koja je nježna prema svome suprugu, priprema ukusna jela i lijepo se odijeva za njega te se predaje bračnome zagrljaju kada god on to zatraži svejedno može imati kameno srce. To se prepoznaje po tome što nije u stanju otvoriti se i isplakati mu se na ramenu. Nije u stanju tražiti od njega nježno razumijevanje kada joj je potrebna utjeha. Takve žene nerijetko u bračnome zagrljaju ne mogu doživjeti vrhunac. Smatraju da je to posve u redu, jer se predaju svome suprugu, a to je jedino važno. Nisu u stanju uvidjeti da svome suprugu zapravo uskraćuju puninu predaje. No, češći su slučajevi u kojima suprug nije kadar pustiti svoju ženu kroz obrambene zidove, kako bi otopila i ispunila njegovo srce.

Trpljenje zbog kamenog srca

Moramo naučiti pomagati drugima, ali i dopustiti da se nama pomogne. Primijetili smo da stariji ljudi, koji su nekoć bili neovisni i snažni te su proveli život pomažući drugima, nerijetko trpe vrlo teške bolesti prije no što ih Gospodin uzme k sebi. Iako to nije Njegova prvenstvena volja, u svome ih milosrđu ponekad stavlja u položaj ranjivosti, kako bi naučili primati. Nadasve odani poslužitelji Evanđelja tako znaju trpjeti od kamena srca, jer smatraju posve normalnim da je njihovo poslanje davati, a ne primati.

Kameno srce ne mora uvijek biti skriveno. Kada toliko otvrdne i više nismo spremni činiti stvari za druge, to svima postaje bjelodano. O takvim ljudima obično kažemo da su odveć usredotočeni na sebe; sebični. To znači da je grijeh u njima dosegao svoju puninu. Kameno srce tada zarobljuje čovjeka. (…)

Gornji tekst je izvadak iz knjige Johna Lorena i Paule Sandford Obnova kršćanske obitelji. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige vrijedi isključivo za portal hkm.hr. Knjigu možete nabaviti ovdje.