Što ako najveći problem nije ono što smo pogrešno učinili, nego dobro koje smo propustili učiniti? Zašto se toliko često uspoređujemo s drugima, podcjenjujemo vlastite darove i dopuštamo strahu da nas zaustavi? U razgovoru s don Damirom Stojićem, župnim vikarom u Župi Duha Svetoga na zagrebačkom Jarunu, kroz Isusovu prispodobu o talentima otkrivamo što Bog od nas očekuje i kako prepoznati darove koje nam je povjerio.
Govoreći o jednoj od vrednota vrsne žene u prvom čitanju iz Mudrih izreka – strahu Gospodnjem – don Damir se prisjetio svojih bogoslovskih dana i jednog poglavara, don Mirka Barbarića, koji je bio toliko dobar da su bogoslovi, ako su htjeli, mogli i iskoristiti njegovu dobrotu.
„Sjećam se, iz mog kuta gledanja, on je bio toliko dobar, da mi nismo htjeli njega povrijediti. Meni bi strašno bilo u to vrijeme da sam ja nešto krivo napravio. Samo bih razmišljao – što će ravnatelj reći, što će don Mirko reći – jer je tako dobar“, rekao je i dodao da je upravo takav strah Božji. „Takvi bismo trebali biti pred Gospodinom. Mi znamo da je Bog Otac, i da nas voli, ljubi. Ja ne bih volio povrijediti oca i majku, moje roditelje.“
Mislim da je pogubno danas što neki mladi nemaju nimalo straha
Stojić kaže kako u tom smislu strah ima jako važnu pedagošku i odgojnu ulogu: „Mislim da je pogubno danas što neki mladi nemaju nimalo straha. I tako pristupaju životu. I to nije dobro.“ Objasnio je kako strah pomaže čovjeka održati poniznim i u njemu izaziva poštovanje kad dolazi pred Gospodina.
Don Damir nastavio je razmišljati o ženi koja je u fokusu prvog čitanja i istaknuo je kako unatoč nekim predrasudama, Biblija daje vrlo važno mjesto ženi. Stvaranje najprije Adama pa onda Eve je teološki govor koji ne smijemo čitati kronološki, kaže Stojić.
Žena je arhetip cijelog čovječanstva
Podsjetio je na riječi Ivana Pavla II. koji je to tumačio: „Kaže da Bog stvara od manjeg dobra prema boljem. Došao je do muškarca i rekao – mogu malo bolje.“ Aristotel je također govorio da, ono što je posljednje u izvedbi, prvo je u naumu. „Na taj način, žena je arhetip cijelog čovječanstva, ona je vrhunac stvaranja. Stvaranje kulminira sa ženom“, objasnio je i dodao: „I zato je ona napadnuta. Zna đavao tko je žena. Želi je rušiti.“
Osvrnuvši se na Evanđelje don Damir poručuje da prispodobu o talentima, da bismo je ispravno razumjeli, trebamo gledati kroz Božje srce. Najprije trebamo imati na umu da je Bog suveren: „Bog može raditi što hoće, kad hoće, koliko hoće, kome hoće. Različitost sposobnosti, pa i talenata, je zapravo odraz Božje veličine. I On raspoređuje.“
Različitost sposobnosti, pa i talenata, je zapravo odraz Božje veličine
Kad se govori o ovoj temi, kaže, stvara se jedan „bunt kod svakog čovjeka: čekaj malo, ovaj ima ove sposobnosti, onaj one, ja želim ove sposobnosti… Netko će čak reći: ja nemam nikakve talente odnosno sposobnosti…“
Stojić kaže da se upravo ovdje skriva jedan problem i dijagnoza ljudskog duha: „Mi pripisujemo talente samo materijalnim nekim stvarima, ali talent, u proširenom smislu, je zapravo sve što ti je Bog dao.“ Dodao je kako svi imamo život i vrijeme, a to su dva najveća talenta.
Zato je pitanje: Što ti radiš sa svojim životom? Što ti radiš sa svojim vremenom?
Cijelu emisiju „Živjeti evanđelje“, u kojoj razgovaramo s don Damirom Stojićem, možete poslušati na YouTube kanalu HKM-a.