Blažena Franciska d’Amboise rođena je 29. svibnja 1427. godine u dvorcu Thouarsu u Francuskoj. Sa samo 15 godina udala se za bretonskog vojvodu Petra II. Godine 1450., nakon smrti suprugovog starijeg brata, okrunjena za vladaricu Bretanje.

Kao kraljica imala je snažan osjećaj za pravednost. Pomagala je siromašne i bolesne te je na taj način diskretno, ali aktivno sudjelovala u vladanju svoga muža, koji je 1457. preminuo. Nisu imali djece pa je po savjetu bl. Ivana Soretha, generalnog priora karmelićana, postala karmelićanka i dobrotvorka.

Godine 1468. obukla je karmelski habit u samostanu u Bondonu kod Vannesa. To je bio prvi samostan koji je 1463. godine sama izgradila za
karmelićanke u Francuskoj. Drugi samostan je osnovala u Nantesu, u koji je prešla stanovati 1477. godine. Bila je priorica. Svoje sestre je voljela i vodila s majčinskim razumijevanjem. Bila je razborita i poučljiva.

U njezino se vrijeme nije moglo svakodnevno pričešćivati pa je „isposlovala“ da se uvede praksa česte pričesti za sestre, a za bolesne sestre svakodnevna sveta pričest.  Njezinim zauzimanjem uvedena je i stroga klauzura kao četvrti zavjet karmelićanki. Time je očuvala svoje redovnice od šteta koje su pretrpjeli drugi samostani bez klauzure.

Umrla je u Nantesu 4. studenoga 1485. godine gdje je i sahranjena. Za vrijeme Francuske revolucije sestre su iz samostana protjerane, a njezini posmrtni ostaci oskrvnjeni.

Papa Pio IX. proglasio ju je blaženom na blagdan Gospe od Karmela, 16. srpnja 1863. godine. Vojvotkinja Bretonaca, karmelićanka bl. Franciska d’ Amboise smatra se utemeljiteljicom karmelićanki u Francuskoj. Spomendan joj je 5. studenoga.