Draga braćo i sestre! „Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?“ Ovo pitanje gospodara vinograda i danas odzvanja u savjesti svakoga od nas.

Gospodar izlazi tražiti radnike u zoru, zatim o devetom satu, o podne, poslijepodne, i naposljetku sat prije kraja dana. A na svršetku svima daje istu plaću — jedan denar. Oni prvi počnu mrmljati. Problem nije u tome što je gospodar bio nepravedan: dao im je upravo ono što su dogovorili. Problem je u tome što je prema drugima bio darežljiviji nego što su smatrali da ovi zaslužuju.

Ova prispodoba nije pouka o obračunu radnih sati; ona govori o kraljevstvu nebeskom. Bog ne postupa poput hladna računovođe koji zbraja zasluge — on je Otac koji želi da nijedno njegovo dijete ne ostane izvan vinograda.

Bog ne postupa poput hladna računovođe koji zbraja zasluge 

Radnici koje susreće predvečer kažu: „Jer nas nitko ne najmi.“ Možda ih nitko nije izabrao — smatrali su ih preslabima, nedostojnima. Ali gospodar izlazi i po njih; za njega ni posljednji sat nije prekasno vrijeme. To je radosna vijest: nikada nije prekasno odgovoriti na Božji poziv. Sjetimo se razbojnika uz Isusa — njegov je rad u vinogradu trajao tek nekoliko trenutaka, a čuo je: „Danas ćeš biti sa mnom u raju.“ Milost se ne mjeri satima; prima se otvorenim srcem.

Za njega ni posljednji sat nije prekasno vrijeme

Ali prispodoba je i upozorenje onima koji su dugo u vinogradu. Moguće je dolaziti na misu i činiti mnogo dobra, a ipak se u srcu ogorčiti kad Bog iskaže milosrđe drugome. Radnici prvoga sata nisu izgubili plaću — izgubili su radost. Umjesto da se vesele što su cijeli dan imali posao i svrhu, gledaju u ruke drugih. Usporedba im je zatrovala srce.

Ne događa li se to i nama? Zašto je ona dobila više? Kako Bog može oprostiti onome tko je učinio toliko zla? U pozadini se katkad skriva zavist. No Božja milost nije ograničena zaliha: ako Bog drugome oprosti, meni nije ništa oduzeo; ako nekomu u posljednjem satu otvori vrata kraljevstva, time nije obezvrijedio moju vjernost.

No Božja milost nije ograničena zaliha: ako Bog drugome oprosti, meni nije ništa oduzeo; ako nekomu u posljednjem satu otvori vrata kraljevstva, time nije obezvrijedio moju vjernost

Zato prvo čitanje poručuje: „Misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti.“ Mi računamo i uspoređujemo; Bog traži, poziva i spašava. Mi kažemo: „Prekasno je“; Bog kaže: „Pođi i ti u moj vinograd.“ Vjernost nije teret kojim smo Boga zadužili, nego dar koji nam je omogućio da cijeli dan ostanemo u njegovoj blizini. Zato sveti Pavao veli: „Meni je živjeti Krist.“ Njegova najveća plaća nije denar, nego to što pripada Kristu.

Radujem li se obraćenju grešnika ili u sebi mrmljam?

Zapitajmo se: radujem li se obraćenju grešnika ili u sebi mrmljam? I ne stojim li možda još uvijek na trgu, uvjeren da mene nitko ne treba? Gospodin danas ponovno izlazi. U Božjem vinogradu nitko nije nepotreban, a za povratak nikada nije prekasno. Čujmo njegov glas i odgovorimo: „Gospodine, evo me!“