Prenosimo svjedočanstvo majke s portala Faithit čija je trogodišnja djevojčica dala najbolji odgovor na bolno pitanje: “Zašto je potrebno tako dugo vremena da nam Bog podari dijete?”

Slikala sam u garaži, a ona je kredom iscrtavala dugu na betoniranom podu. Tada mi je rekla: “Drago mi je da mi je Bog dao tebe za mamu”. “Što?”, upitala sam ju provjeravajući jesam li dobro čula. Ona je pokušala ponovno izreći, no riječi su ovoga puta zvučale pomalo čudno. “Sretan sam jer si ti moja mama koju mi je Bog dao”. Suze su ispunile moje oči.

Onda je izrekla molitvu: “Bože, hvala Ti što si mi dao moju mamu. Hvala Ti što mi svakog jutra priprema doručak. Hvala Ti što ćemo pripremati tjesteninu od bundeve. Nadam se da će biti ukusna. Misliš li i Ti, Bože, da će biti ukusna?”

Maleno srce može iskazati toliku zahvalnost!

“Jesi li trebala dugo čekati na mene, mama?”, upitala me. “Da”, rekla sam. “Stalno sam iznova molila Boga za bebu. Ali dugo mi ju nije podario”. Tada je otvorila oči i vratila se bojanju kredom. Dok su mi na oči navirale suze, pojavila mi se knedla u grlu. Otkuda je to došlo?

Ona ima tri godine… nisam znala da njezino maleno srce može iskazati toliku zahvalnost. Ili da će nešto takvo izreći tijekom našeg druženja u garaži. Ili da će naglas zahvaliti Bogu za mene baš u tom trenutku. Ona uglavnom ne želi moliti naglas – čak i kada ju potičem na to. Ali danas ju je nešto iznutra potaknulo na to. Nešto prekrasno. Njezino maleno srce ima puno više ljubavi nego što ja to mislim. Njezin maleni um nije toliko malen koliko ja mislim da je. Njezine misli su puno dublje nego što ja očekujem.

Jesi li trebala dugo čekati na mene, mama?

“Hvala ti, Selah”, rekla sam joj osmjehujući se. “Jako sam sretna što mi te Bog dao za kćer”. Zagrlila bih ju istoga trenutka da mi ruke nisu bile uprljane bijelom bojom i da nije bilo toliko smeća na podu između nas. Bojila sam ladice i neke stare stolice. “Jesi li trebala dugo čekati na mene, mama?”, upitala me. Prešla sam preko smeća koje je stajalo na podu i približila joj se: “Da”, rekla sam. “Stalno sam iznova molila Boga za bebu. Ali dugo mi ju nije podario”.

“Kada smo tata i ja saznali da si u mome trbuhu, bili smo jako sretni”, rekla sam joj. “Znaš li zašto je Bogu bilo potrebno tako dugo da ti da bebu?”, upitala me. “Ne, dušo”, rekla sam. “Zašto?” “Ja znam zašto”, rekla je. “Zašto?”, upitala sam. “Zato… zato što je On stvarao mene”, rekla je.

Bog je stvarao mene!

Pogledala sam u njezine lijepe plave oči, koje su izgledale kao da znaju nešto s drugog svijeta. Njezina je plava kosa vijorila na povjetarcu. U tom trenutku, činilo mi se kao da je stara tisuću godina. Zato što je On stvarao mene. Taj odgovor bio je dovoljan. U mome je srcu odjeknula ta istina: “Naravno, to je ono što je On radio, zlato moje”.

Sada kada ju poznajem i kada sam spoznala koliko je posebna – tek sada ima smisla što je toliko dugo trajalo. Ne znam što je Bog činio svo to vrijeme. Čini mi se kao da je provela dugo vremena u Božjem krilu prije nego što je došla u moje naručje. Kao da ju Nebo nije htjelo predati meni.

Govorim vam ovo u suzama, vama koji imate problema s plodnošću. Vama koji čekate da vaše molitve za dijete budu uslišane. Vama koji se svakodnevno molite Bogu da vam podari dijete. Da vam daruje život. Ne znam zašto to toliko dugo traje. Ne znam hoće li vam On podariti dijete u vašoj utrobi. Ili kroz udomiteljstvo ili posvajanje.

Njegovi putevi nisu naši putevi. Njegovo vrijeme nije naše vrijeme!

Kako god bilo… ako sada čekate i ne znate zašto to toliko dugo traje. Možda zato što Bog, Stvoritelj i Darivatelj svega života… još stvara vaše dijete. Ne možemo ni zamisliti što se događa na Nebesima, u nevidljivom, i što Bog sve stvara – živo i neživo. Njegovi putevi nisu naši putevi. Njegovo vrijeme nije naše vrijeme.

Možda se On kreće sporo i potrebno Mu je mnogo vremena… No, to znači da On stvara nešto prekrasno i čudesno… a to se ne može požuriti. On je u procesu stvaranja umjetničkog djela. Možda će jednoga dana to umjetničko djelo stajati pred vama i reći: “Znam zašto je Bogu trebalo toliko dugo da vam podari dijete”. Vi ćete upitati: “Zašto?” A ono će odgovoriti: “Zato… što je stvarao mene”.