„Učimo se ne zatvarati u vlastita uvjerenja i religijske sigurnosti kako bismo ostali otvoreni istinskom odnosu s Kristom“, poručio je Papa.
Evanđelje ove nedjelje (Mt 16, 13-20) stavlja pred nas pitanje koje svakoga od nas osobno dotiče na putu naše vjere:
tko je doista Isus za mene?
Iz evanđeoskoga izvještaja razabiremo koliko je to pitanje presudno za iskustvo učeništva. Premda su dvanaestorica apostola već dijelila velik dio Učiteljeva života i djelovanja, Isus nije htio uzeti zdravo za gotovo da ga oni doista poznaju i da su razumjeli otajstvo Božjega kraljevstva.
Zato, nakon što ih je upitao što ljudi misle o njemu, obraća se izravno njima: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ (Mt 16, 15).
Braćo i sestre, to je temeljni korak za učenike svakoga vremena, za svakoga od nas.
Vjera nam, naime, nije dana jednom zauvijek.
Naprotiv, uvijek iznova trebamo otkrivati Kristovo lice i njegovo Evanđelje, dublje upoznavati njegovu poruku i obnavljati životne izbore kako bi bili u skladu s onim što ispovijedamo, pobjeđujući napast da mislimo kako već sve znamo i da vjeru pretvorimo u naviku.
Pitanje koje nam se svakoga dana postavlja – tko je Isus za mene i koje značenje njegova prisutnost ima u mojem životu – osobito se javlja u molitvi i kada razmatramo Evanđelje, ali i kada se nađemo pred ranama i potrebama naše braće i sestara ili u odnosima i situacijama koje na osobit način propituju našu savjest.
U stvarnosti svoga života, dakle, možemo provjeriti je li za nas Gospodin Isus samo velika povijesna osoba koja je govorila i činila važne stvari ili je Krist Božji, Onaj koji je poslan da nas uvede u Očevu ljubav i preobrazi naš život i svijet u kojem živimo.
Predragi, učimo se ne zatvarati u vlastita uvjerenja i religijske sigurnosti kako bismo ostali otvoreni istinskom odnosu s Kristom.
Kad je riječ o kršćanskoj vjeri, ponekad se zadovoljavamo onim što smo čuli od drugih, općim mjestima i onim što nam je preneseno, možda i s najboljim namjerama. Isus nas, međutim, poziva na osobni odgovor, da ga upoznamo izbliza i dopustimo da nas prijateljstvo s njim duboko zahvati, u uvijek novom susretu koji od nas može tražiti i da krenemo nepoznatim putovima te donesemo drukčije odluke od onih koje smo zamišljali.
To vrijedi kako za naš osobni put tako i za hod Crkve i pastoralne izbore, gdje ponekad mislimo da je dovoljno nastaviti činiti ono što smo uvijek činili.
Važno je, naprotiv, često se pitati: tko je Gospodin za mene? Poznajem li ga doista? Što njegovo Evanđelje danas traži od mene?
Koje bih korake trebao učiniti i koje odluke donijeti?
Zazovimo Djevicu Mariju, koja je u svome srcu tražila Božju volju po svome Sinu, da nas uvijek vodi na putu vjere.
Iz Papinog nagovora prije molitve „Anđeo Gospodnji“ u nedjelju 23. kolovoza na Trgu sv. Petra u Vatikanu.