„’Nagrada Vicko Andrić’ za doprinos lokalnoj zajednici dodjeljuje se dr. sc. fra Josipu Sopti za izniman angažman na području zaštite i promicanja kulturne i sakralne baštine na dubrovačkom području”, objavljeno je na stanicama Ministarstva kulture i medija.

Fra Josip Sopta rođen je 1952. u Dužicama kod Širokog Brijega. U Franjevačku provinciju sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru stupio je 1971. godine. Za svećenika je zaređen 1978. u crkvi sv. Križa u Splitu. Na sveučilištu u Freiburgu u Njemačkoj obranio je doktorat iz teologije. Od 1987. do 2000. živio je i radio u samostanu Male braće u Dubrovniku. Potom šest godina djeluje kao župnik i gvardijan u Rožatu u Rijeci Dubrovačkoj, a od 2006. do 2016. u Zadru obnaša dužnost provincijala Provincije sv. Jeronima. Godine 2016. vraća se u Franjevački samostan u Rožatu, gdje obnaša i službu župnika. U Franjevački samostan Male braće u Dubrovniku ponovno dolazi 2022., gdje je gvardijan do 2025. godine.

Fra Josip Sopta

Djelovao je kao predavač u Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji Ruđera Boškovića u Dubrovniku te na Katehetskom institutu u Dubrovniku i Zadru. Rado je viđen predavač na brojnim simpozijima. Objavio je i uredio veliki broj knjiga i radova iz povijesti Crkve i Franjevačkog reda.

S velikom voljom i entuzijazmom skrbio je za graditeljsku baštinu i pokretne inventare

Tijekom svog dugogodišnjeg djelovanja u franjevačkim samostanima na dubrovačkom području dr. fra Josip Sopta, uz duhovne zadaće, kontinuirano je, s velikom voljom i entuzijazmom, skrbio za graditeljsku baštinu i pokretne inventare koji su mu bili povjereni. Od 80-ih godina 20. stoljeća, kada dolazi u Franjevački samostan u Dubrovnik, poticao je radove na očuvanju franjevačkih samostana, crkava i njihovih inventara.

Nakon dolaska u Dubrovnik, uz brojne druge obveze, fra Jozo Sopta posebno se posvetio očuvanju Knjižnice i arhiva Franjevačkog samostana Male braće. Neposredno pred Domovinski rat pokrenuo je obnovu Franjevačkog samostana u Pridvorju i zaštitu njegovog inventara.

Omogućio da samostan bude centar humanitarnog rada Dubrovnika

Tijekom Domovinskog rata, uz fra Mata Polonija, skrbio je o potrebitima te omogućio da samostan, u kojem su djelovali Caritas i Crveni križ, bude centar humanitarnog rada Dubrovnika, a samostanska crkva ne samo duhovno, nego i društveno središte Grada, gdje su se, usprkos vrlo teškim vremenima, održavala brojna kulturna događanja. Tijekom granatiranja Dubrovnika 1991./1992. skrbi i poduzima mjere očuvanja knjižnice Male braće čiji se inventar u potpunosti prenosi u refektorij samostana. Pokazujući razumijevanje i brigu za očuvanje pokretnih kulturnih dobara, 1993. godine omogućava osnivanje Restauratorske radionice tadašnjeg Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Dubrovniku u okrilju Franjevačkog samostana Male braće. Od 1992. godine kontinuirano potiče radove očuvanja Franjevačkog samostana Male braće te promiče i koordinira radove na očuvanju franjevačkih samostana na Badiji, u Pridvorju i Cavtatu.

Suočen sa sve većom složenošću i opsegom poslijeratne obnove, fra Josip Sopta je, zajedno sa subraćom iz Franjevačke provincije, proveo uspješan model obnove Franjevačkog samostana na Lopudu, ustupivši ga obitelji Habsburg na upravljanje u trajanju od devedeset devet godina. Time je omogućena ne samo sustavna obnova ovog vrijednog sakralnog sklopa, već mu je osiguran i kontinuitet javnog sadržaja – danas već prepoznatog kulturnog središta Lopuda. Nadalje, od 2018. godine pokrenuo je obnovu samostanske crkve Gospe od Špilice na Lopudu, u kojoj radovi još uvijek traju.

Proveo uspješan model obnove Franjevačkog samostana na Lopudu

Za svog boravka u Franjevačkom samostanu u Rožatu, obnašajući i funkciju župnika, poticao je obnovu crkava na prostoru Župe Rožat u Rijeci Dubrovačkoj.

Uz znanstveni interes za nekadašnji franjevački samostan na Daksi, promicao je i trajnu memoriju na žrtve koje su stradale na otoku u listopadu 1944. godine.

Uz svoj temeljni svećenički poziv koji već desetljećima ostvaruje kroz pastoralni rad kao župnik, vjeroučitelj, pisac i predavač, uvijek je nalazio energiju, vrijeme i entuzijazam za očuvanje i promicanje povjerene mu kulturne baštine. S velikom predanošću poticao je, organizirao i koordinirao brojne radove na zaštiti, obnovi i valorizaciji kulturnih dobara, pritom ostvarujući kvalitetnu i dugogodišnju suradnju s konzervatorskom službom. Svojim odgovornim djelovanjem značajno je pridonio očuvanju kulturne baštine, svjestan njezine povijesne, umjetničke i duhovne vrijednosti kako za lokalnu zajednicu tako i za širu javnost.

S velikom predanošću poticao je, organizirao i koordinirao brojne radove na zaštiti, obnovi i valorizaciji kulturnih dobara

Nagradom za životno djelo nagrađena je konzervatorica i arhitektica Blanda Matica, a godišnju nagradu za izvanredan doprinos u zaštiti kulturne baštine, dobio je stručni tim pod vodstvom dr. sc. Viki Jakaše Borić za cjelovitu i energetsku obnova Dvorca umjetnika Oršić – Jakovlje i okoliša s Parkom skulptura.

Odluke o dobitnicima nagrada za 2025. godinu donio je na svojoj sjednici Odbor za dodjelu „Nagrade Vicko Andrić“, u sastavu Tomislav Petrinec  (predsjednik) i Mirna Sabljak, Vesna Pascuttini-Juraga, Tatjana Horvatić, Boris Mostarčić, Anita Gamulin, Žarko Španiček i Lorella Limoncin Toth (članovi).