Sveti Anselmo Canteburyjski slovi za jednog od najvećih teologa Katoličke Crkve. Bio je čovjek duboke molitve, ali i duboke vjere. „Njegova djela Monologion Proslogion“, kako je domislio veliki Romano Guardini, „ne zna se jesu li molitve ili pak traktati.“

Anselmo je puno molio, bio je čovjek molitve pa je zato i njegovo pisanje bilo svojevrsna molitva – prodorno, snažno i mistično.

No, Anselmo Canteburyjski je također bio i čovjek istinske vjere. Iako je znao da vjera dolazi prije svega, nije se zadržao samo na vjeri, nego je tražio da razumije ono u što vjeruje. Moto njegova života može se sažeti u rečenicu: „Vjera traži razumijevanje.“ 

Romano Guardini nadalje navodi da je Canteburyjski bio i strastveni mislitelj. Volio je misliti, želio je razumjeti. Kršćani danas žive u svijetu, pa i u Crkvi, gdje se puno toga naziva vjerom, ali se mnogi ljudi ne trude nimalo razmišljati o toj vjeri. Vjera se često uzima „zdravo za gotovo“, a ako je netko nastoji i propitivati, pojedinci će ga prozvati malovjernikom, pa čak i sumnjivcem.

Štošta se skriva iza vjere, a uopće ne pripada vjeri.

Zato, dragi kršćanine, pokušaj razumjeti svoju vjeru! To je doista moguće, barem u određenoj mjeri. Uostalom, vjera i razum idu zajedno, jer to su dva krila jednih pluća. No, danas je sve manje prisutan razum, jer ljudi ne žele odveć razmišljati, premda nerijetko misle da je teže vjerovati, a lakše razmišljati. Zapravo situacija je često suprotna: katkad je ipak najteže razmišljati.

No, vjera, prava vjera, traži misao, traži razmišljanje.

Guardini također kaže da je Anselmo Canteburyjski toliko bio zaokupljen razmišljanjem i mislima da bi nekad zaboravio i jesti, pa čak i spavati.

Eh, kad bi svi kršćani imali taj dar – kad bi imali vjeru koja se želi ili barem pokušava razumjeti… 

fra Goran Azinović / Foto: međugorje-info.com