Samo u središnjem dijelu Španjolske evakuirano je 12 mjesta, dok je za još tri proglašena mjera ostanka u domovima zbog vala šumskih požara koji su posljednjih dana opustošili tisuće hektara zemljišta.

Procjenjuje se da je na tom području pogođeno najmanje 50 tisuća ljudi.

Suočena s ovom ljudskom tragedijom, Katolička Crkva odmah je organizirala pružanje materijalne pomoći, smještaja, duhovne potpore, mogućnosti za razgovor te podjelu sakramenata, a sve aktivnosti koordinira pomoćni biskup Getafea José María Avendaño.

Vlč. Álvaro Piñero, župni vikar u Villaviciosi de Odón, služi u jednom od mjesta koja su postala utočište za ljude koji su pobjegli pred vatrenom stihijom i nisu imali kamo otići.

Tijekom vikenda koordinirao je pomoć koju je župa pružila za više od 300 raseljenih osoba pristiglih iz Chapineríje, Pelayos de la Prese, Navas del Reya i drugih mjesta.

Uz stanovnike, u župi su utočište pronašli i svećenici iz tih mjesta. Kako je vlč. Piñero rekao za ACI Prensu „čak i kada je čovjek raseljen, ostaje svećenik i nastavlja služiti ljudima iz svojega mjesta“.

„Mnogi volonteri koji pomažu u sportskoj dvorani dolaze iz Caritasa ili mjesnih bratovština; povezani su sa župom“, rekao je.

Osim hrane i zadovoljavanja materijalnih potreba, Crkva ljudima pruža i bogatstvo vjere te sakramenata.

U sportskoj dvorani pratimo ljude, slušamo ih, ispovijedamo ih i prije svega slušamo tolike koji pate. Ljudi su ovdje na kraju dana iznimno ranjivi.“

Civilne vlasti upravo su župi povjerile skrb o djeci. Najmlađi su uključeni u igre i razne aktivnosti, pa neki od njih, kada ih se pita žele li se vratiti kući, odgovaraju da ne žele, „jer im je ovdje kao u kampu“.

Unatoč razmjerima tragedije, koja je iz ljudske perspektive potresna, nadnaravni pogled i pastirsko srce održavaju nadu živom.

„Kao što je sveti Pavao rekao: ‘To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas’. Upravo to sada proživljavamo.

Dok snažno osjećamo dramu tolikih vrlo teških situacija, Providnost se istodobno na izvanredan način brine za nas“, naglasio je Piñero.

„Ako se Bog sada brine za nas u ovakvoj situaciji, zašto bi me sutra napustio? Ako to čini danas, onda vjerujem da nas upravo povjerenje nosi u ovim trenucima. I to nije slijepo povjerenje, nego povjerenje koje ovdje i sada možemo opipljivo iskusiti“, rekao je, osvrćući se na pomoć brojnih volontera i darovatelja.

„Gospodin prolazi ovu evakuaciju zajedno s nama“

Jedno od područja koje je požar najteže pogodio jest dolina Tiétar, gdje se nalazi mjesto Rozas de Puerto Real i malo sjemenište Biskupije Getafe, u kojem se inače školuje 130 učenika, od kojih je 35 sjemeništaraca.

Iako zgrada zasad nije zahvaćena vatrom, nalazi se u ozbiljnoj opasnosti. U njoj se do 25. srpnja, na blagdan svetoga Jakova apostola, održavao ljetni kamp, kada su svi sudionici morali biti hitno evakuirani.

Već smo bili okruženi dimom i morali smo evakuirati svu djecu i mlade. Sve se odvilo vrlo brzo. Za manje od 25 minuta cijelo je sjemenište bilo ispražnjeno.

Iako je strah bio velik, zahvaljujući zajedničkom trudu svih uspjeli smo“, rekao je vlč. Eliert Jerez, rektor maloga sjemeništa, prenosi EWTN News.

Osim ljudi, iz zgrade su izneseni kipovi Bezgrješne Djevice Marije i svetoga Josipa, arhiv te svetohraništa s Presvetim Oltarskim Sakramentom. Sve je preneseno u Villaviciosu de Odón, gdje se Jerez trenutno nalazi.

„Ne mogu izbaciti taj trenutak iz glave, ali ne želim ga ni izbrisati iz svojega srca“, posvjedočio je svećenik. „Kada u rukama nosite Presveti Sakrament, bez plašta i liturgijskog ruha, tada na poseban način shvatite Gospodinovu blizinu.

Osjetite da je Gospodin prolazio ovu evakuaciju zajedno s nama. Vjerujem da je bio i u našoj molitvi i vapaju da sve ovo završi“, dodao je.

Upravo u molitvi pronalaze veliku utjehu. „Molitva čini prava čudesa. Jedno od njih jest i to da sjemenište još uvijek nije zahvaćeno plamenom“, rekao je rektor, premda ga teško pritišće odgovornost.

„Mnogi naši sjemeništarci ostat će bez svojih domova. Mnogi će se suočiti s golemim poteškoćama u nastavku svoje formacije.“

No nije riječ samo o njima. Jerez je svjestan da će ova katastrofa godinama mijenjati život cijeloga kraja.

„Tolika su mjesta pogođena. Mnogi ljudi neće moći vratiti svoj posao jer žive od zemlje, a ono što je izgubljeno vrlo je teško obnoviti. Mnogi nisu izgubili samo svoje domove nego i svoju budućnost. To je stvarnost koja će ostati s nama još godinama.“

Na kraju je priznao koliko ga sve to duboko pogađa. „Od trenutka kada su se pojavili prvi plamenovi gotovo uopće ne mogu spavati.“