Naročitu brigu posvećivao je siromasima, palim djevojkama i ženama za koje je ustanovio i kuću u koju će se smjestiti i zakloniti te bijedne osobe. Nakon njegove smrti nastao je čitav niz takvih kuća na području njegova misionarskog djelovanja.
Franjo Régis rođen je 31. siječnja 1597. godine u gradiću Fonteouvertu u Francuskoj. Kada je postao svećenik Družbe Isusove bavio se pučkim misijama u Langeudocu i susjednim pokrajinama.
Ljeti bi radio apostolski po gradovima, a zimi po selima, jer tada su seljaci kod kuće, dok su ljeti po poljima. Bilo je teško zimi po zabačenim selima, često planinskim selima bez pravih puteva, uz hladnoću pa i oskudno jelo, što mu je otežavalo rad i davalo priliku za nadljudsku žrtvu i poniznost u duhu Ignacijeva trećeg stupnja poniznosti.
Sv. Franjo Régis uložio je nadljudski napor za spas duša. Njegov jednostavan način govora i postupanja djelovalo je snažno na ljude pa su se mnogi obraćali. Poput magneta je djelovao na ljude pa je mnoge privukao Kristu i njegovoj Crkvi.
Ovako ga opisuju životopisi:
Pogled njegovih očiju, kako ga prikazuje i spomenuti svečev portret, djelovao je prodorno i neodoljivo. Iz njega je prosijavao žar, uvjerenje, moralna snaga, apostolski žar, upravo nešto proročko.
Naročitu brigu posvećivao je siromasima, palim djevojkama i ženama za koje je ustanovio i kuću u koju će se smjestiti i zakloniti te bijedne osobe. Nakon njegove smrti nastao je čitav niz takvih kuća na području njegova misionarskog djelovanja.
Kao i sv. Ignacije Loyola doživio je poniženja, kušnje i trpljenja svake vrste i to iz ljubavi prema Kristu. Kada je bio oklevetan nije se pravdao nego je ponizno trpio. O njemu piše:
Nedostojno oklevetan kod biskupa iz Viversa mons. De Suzea te pao u nemilost, ukoren od generala Družbe Isusove, Franjo Régis podnosi sve anđeoskom strpljivošću, sve do dana kad je njegova nedužnost potpuno dokazana.
Pretjerano puno je radio, molio i postio, a malo spavao, svega tri sata na dan pa je brzo izgorio. Borio se protiv ljudskih poroka i grijeha, a ljude je volio. Mnogo je ispovijedao i po jakoj zimi, nezaštićen od hladnoće.
Umro je u 43. godini života, 31. prosinca 1640. godine, u mjestu La Louvesc u pokrajini Ardèche u Francuskoj. Znao je kada će umrijeti, pa je stoga načinio još jednom veliku ispovijed. A uvečer je dana svoje svete smrti rekao:
Vidim Gospodina i njegovu Majku kako mi otvaraju nebo.
Na to je izdahnuo i prešao u vječni život.
Bio je obdaren čudesima. Njegov grob u La Louvescu postao je hodočasničko mjesto. Tamo je hodočastio kao student, kome je škola teško išla, i mladi Ivan Marija Vianney – kasnije slavni Arški župnik. On je kao duhovni pastir u Arsu, po zagovoru sv. Franje Régisa, zadobio upravo čudesna uslišanja.
Blaženim je proglašen 1726. godine, a svetim 1737. godine. Spomendan mu je 2. srpnja.
U Crkvi su kasnije nastala tri djela pod zaštitom sv. Franje Régisa. To su:
- Sestre sv. Franje Régisa nastale godine 1838. za poučavanje siročadi i njegu bolesnika.
- Ratarsko društvo sv. Franje Régisa osnovano 1850. godine kod Le Puyja za poljoprivrednu izobrazbu siromašnih dječaka.
- Udruženje sv. Franje Régisa za pomaganje bračnim parovima i pozakonjenje izvanbračne djece te za materijalnu pomoć siromašnima kod sklapanja braka. Osnovano je prije 200 godina, 1826. godine, u Parizu. Zanimljivo je da ga je papa Grgur XVI. obdario raznim oprostima. Društvo su službeno potvrdile i francuske državne vlasti, a proširilo se i u Belgiju, Nizozemsku, Italiju, Austriju, Mađarsku i Njemačku.