Dok su još bili na putu prema Podmilačju, razgovarali smo s hodočasnicima koji su iz Vukovara pješice krenuli na više od 300 kilometara dugo hodočašće, prikazujući ga za nakane svojih obitelji i hrvatskog naroda. Sada, nakon što su stigli na cilj i dojmovi se polako sliježu, jedan od hodočasnika, Željo Ćosić, podijelio je što je ovo iskustvo ostavilo u njihovu srcu.
U svetište sv. Ive u Podmilačju hodočasnici su stigli 23. lipnja, nakon više od 314 prijeđenih kilometara.
Dolazak na cilj, priznaje Željo Ćosić, bio je jedan od najemotivnijih trenutaka cijelog puta.

Hodočasnici na putu Vukovar – Podmilačje / Foto: Željo Ćosić/Privatna arhiva
„Bio je ispunjen osjećajem zahvalnosti nakon toliko kilometara hoda. Nakon svete mise primio nas je biskup Štironja, što nam je bila velika čast i dodatno je uljepšalo naše hodočašće. Osjećali smo radost, ponos i duboki mir zbog uspješno prijeđenog puta te svih milosti koje smo primili.“
Govoreći o proteklim danima, ističe kako hodočašće nije bilo samo fizički izazov, nego i put molitve, zajedništva i osobnog rasta. Najteži su bili dugi usponi, visoke temperature i trenuci umora, osobito pred sam završetak puta, no upravo su tada najviše osjećali snagu zajedništva.
Najljepši su bili susreti s ljudima, zajednička molitva, podrška koju smo primali i osjećaj da nas svaki korak približava cilju.

Hodočasnici s biskupom Štironjom / Foto: Privatna arhiva
Na putu su, kaže, doživjeli brojne trenutke koji će im ostati u trajnom sjećanju. Mnogi ljudi nudili su im okrjepu i ohrabrenje, a posebno su ih dotaknula svjedočanstva onih koji su, unatoč teškim životnim križevima, nastavili živjeti s vjerom i nadom.
Prve dojmove nakon završetka hodočašća sažeo je u jednostavnu, ali snažnu misao.
„Čovjek može puno više nego što misli kada ima jasan cilj i vjeru.
Ovo nas je iskustvo naučilo strpljenju, ustrajnosti i zahvalnosti za male stvari koje u svakodnevici često uzimamo zdravo za gotovo.“
Kroz cijelo hodočašće nosili su osobne i obiteljske nakane, ali i molitve za mir, hrvatski narod te sve koji su ih pratili i podupirali. „Nakon dolaska na cilj osjećamo da smo sve te nakane predali u Božje ruke s još većim povjerenjem i vjerom da će nam dragi Bog pomoći.“

Hodočasnici u svetištu sv. Ive u Podmilačju / Foto: Privatna arhiva
Na kraju razgovora Ćosić ističe kako je zahvalnost ono što najviše nosi iz ovog iskustva.
Najviše smo zahvalni Bogu na zdravlju i zaštiti tijekom cijelog puta, ali i svim ljudima koji su nas podržavali molitvom, porukama i gostoprimstvom. Bez njih bi ovo hodočašće bilo puno teže.
Molitva sv. Ivi u Podmilačju
Sveti Ivo, uslišaj naše molitve, zavjete i vapaje i ne prestani moliti za nas!
(fra Zvonko Benković)