Iako je danas neraskidivo povezana sa zajednicom „Duhovni kutak“, pjesma „Ispred bijele hostije“ nastala je mnogo prije nego što je zajednica uopće postojala.

Njezini korijeni polaze od osobnog iskustva koje je Stjepan Arnuš doživio tijekom maturalnog putovanja u Pariz na kojem je sudjelovao kao razrednik i profesor.

U tom periodu prolazio je kroz teško životno razdoblje, opterećen unutarnjim borbama i nemirom. Nije bio siguran ni hoće li krenuti na putovanje sa svojim učenicima, no osjećao je da svoju dužnost mora ispuniti.

Jedna od postaja bio je Montmartre i glasovita bazilika Presvetog Srca Isusova.

„Kad smo se popeli na Montmartre, vidjeli smo da je tamo crkva. Rekli smo: ‘Baš je lijepa, ajmo ući unutra.’ Moj prijatelj, vjeroučitelj Mario i ja, ušli smo da se pomolimo“, prisjetio se Arnuš.

Montmartre – Bazilika Presvetog Srca Isusova / Foto: Canva

„Osjećao sam se kao u Djelima apostolskim“

Čim je zakoračio u baziliku, osjetio je snažan duhovni poticaj koji ga je potpuno zaustavio.

„Odmah me svladala nekakva nadnaravna sila Duha Svetoga. Znam da sam se baš osjećao kao u Djelima apostolskim. Osjećao sam da se ne kontroliram“, rekao je.

Sjeo je u jednu klupu sa strane, spustio glavu i počeo plakati.

Taj plač, kako svjedoči, nije bio obična emocionalna reakcija, nego duboko iskustvo oslobađanja od svega što ga je pritiskalo.

„Jako sam plakao. Jako puno boli iz duše, strahova i svega što me pritiskalo jednostavno je odlazilo kroz taj plač. Znao sam da me Božja ljubav na neki način liječi.“

Tako je proveo petnaestak minuta, a kako se u njemu postupno vraćao mir, polako je podizao glavu.

U tom je trenutku u srcu čuo riječi koje će godinama poslije postati najpoznatiji stihovi pjesme.

Kad bih znao koliko te ljubim, ne bi gledao svoje boli i rane, nego moju ljubav koja bi te liječila.

Kako je podizao glavu i u trenu kad su mu došle zadnje riječi („nego moju ljubav koja bi te liječila“), pogledao je u Presveto… Naime, tek tada je shvatio da se nalazi pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Unutrašnjost bazilike Presvetog Srca Isusova na Montmartreu / Foto: Depositphotos

„Kad sam ušao u crkvu, nisam ni skužio da je Presveto izloženo. Odmah me dotaknula ta sila Božje ljubavi. A kad sam podigao pogled, ugledao sam Presveto. Ne sjećam se da sam ikada u životu vidio tako veliku pokaznicu.“

Mir koji je tada primio nije ostao samo prolazni osjećaj.

To je bio trenutak u kojem sam stvarno primio jedno od najljepših svojih ozdravljenja. Nakon toga je svakim danom bilo sve bolje.“

Upravo zato smatra da pjesma koju su kasnije uglazbili nije bila nekakav projekt nego milost Duha Svetoga.

„To nisu stihovi koje sam ja napisao“

Pjesma „Ispred bijele hostije“ nastala je spontano, na samim počecima molitvene zajednice „Duhovni kutak“, tijekom malog odmora u zagrebačkoj XI. gimnaziji. Autor ističe da nije bila riječ o dugom skladanju, nego o nadahnuću.

„Bili smo Marko, Stipe i ja i jednostavno je ta pjesma izletjela i evo nekako je ispalo da je to možda jedna od najsnažnijih duhovnih pjesama u Hrvatskoj.“

„To nisu stihovi koje sam ja napisao. Naravno, Bog se poslužio mojim srcem, mojim duhovnim ušima da to čujem. U tom kontekstu ima nešto i mojega, ali one su zapravo izvorno Božje“, rekao je Arnauš te dodao da je „Duh Sveti ostao u tim riječima i toj melodiji koju je sam nadahnuo“.

Istaknuo je kako je iz jednog osobnog iskustva Božje ljubavi nastalo nešto što je postalo izvor milosti i ohrabrenja za mnoge.

Euharistijsko klanjanje / Foto: Varaždinska biskupija

Kasnije je nastao i prvi dio pjesme. Dok je molio pred Presvetim u crkvi Corpus Domini u Zagrebu, došle su mu riječi:

Šutim poput grlice, zaklonjen u ljubav…

Taj je trenutak za njega imao posebno značenje. Naime, ranije je često pisao pjesme, no nakon što je doživio obraćenje prestao je pisati jer je svoje dotadašnje pjesništvo povezivao s prijašnjim načinom života.

„Dugo nisam napisao nijednu pjesmu, sigurno šest ili sedam godina. A onda su mi na klanjanju došle te riječi i zapisao sam ih. To je bila prva pjesma koju sam napisao nakon obraćenja.“

Sjeća se da je nakon toga hodao ulicom ispunjen radošću.

„Čuo sam kako mi Duh Sveti govori: ‘Ti ćeš napisati još puno pjesama za mene’“, posvjedočio je dodavši da tada nije ni pomišljao na osnivanje Duhovnog kutka.

Kada je kasnije osnovana molitvena zajednica Duhovni kutak, njezini su članovi poželjeli imati vlastitu pjesmu.

„Stipe je rekao: ‘Mogli bismo napraviti neku našu pjesmu.’ Ja sam ga pitao zna li svirati ili je ikada napisao pjesmu, a on je odgovorio da može pokušati, ali da ne zna pisati tekstove. Tada sam rekao: ‘Pa imam ja doma punu bilježnicu pjesama koje sam zapisivao’“, prisjetio se.

Dodao je kako pjesma svoj početak, ali i završetak, ima pred Presvetim Oltarskim Sakramentom te istaknuo da je upravo klanjanje jedna od najvažnijih karizmi Duhovnoga kutka.

U emisiji Oaze mira slušatelji su imali priliku upoznati ne samo duhovnu, povijesnu i umjetničku važnost bazilike Presvetog Srca Isusova na Montmartreu, gdje se već više od 140 godina neprekidno odvija vječno euharistijsko klanjanje, nego i priču o tome kako su upravo na tom mjestu, uz suze, ozdravljenje i susret s Božjom ljubavlju, nastali stihovi pjesme koja je obilježila duhovnu glazbu u Hrvatskoj.