Iako je pobožnost Presvetom Srcu Isusovu započela u 12. stoljeću, a proširila se nakon što se Isus ukazao sv. Margareti Mariji Alacoque u 17. stoljeću, u široj Crkvi nije se ukorijenila sve do pontifikata svetog oca Pija IX.

Na inzistiranje ondašnjih francuskih biskupa, Papa je dekretom Svete kongregacije za obrede od 23. kolovoza 1856. godine ustanovio blagdan Presvetog Srca za sveopću Crkvu, donosi Aleteia.

„Veliki čin“ Lavovog pontifikata

I papu Lava XIII. posebno je dojmila ta pobožnost. Godine 1899. napisao je encikliku „Annum Sacrum“ o posveti Presvetom Srcu , u kojoj je najavio da će cijeli svijet posvetiti Presvetom Srcu te je odobrio Litanije Presvetog Srca za javnu upotrebu.

Prinositi Isusu ono što je već njegovo

Lav XIII. u svojoj je enciklici objasnio da smo već pripadamo Isusu Kristu, ali da Isus prima sve dobrovoljne darove koje mu dajemo:

„Mi smo, s druge strane, toliko siromašni i u potrebi da nemamo ništa svoje što bismo Mu mogli ponuditi kao dar. Pa ipak, u svojoj beskonačnoj dobroti i ljubavi, On se ni na koji način ne protivi našem davanju i posvećivanju Njemu onoga što je već Njegovo, kao da je zaista naše vlastito; štoviše, daleko od odbijanja takvog prinosa, On ga izričito želi i traži: Sine moj, daj mi svoje srce.“

Samim svojim postojanjem smo pod vlašću Isusa, Kralja Svemira. Njegovi smo i pripadamo njemu.

Papa Lav XIII. / Foto: Wikipedia

Međutim, ne prihvaćamo uvijek Isusovu vlast nad nama i pokušavamo je odbiti. Tu dolazi do izražaja posveta Presvetom Srcu, jer je to čin kojim prihvaćamo Isusovu vlast nad nama, kako objašnjava papa Lav XIII.:

„[Posvećujući se Njemu] ne samo da izjavljujemo svoje otvoreno i slobodno priznanje i prihvaćanje Njegova autoriteta nad nama, već i svjedočimo da bismo ga, čak i kad bi ono što prinosimo kao dar bilo doista naše, i dalje prinosili svim srcem. Također Ga molimo da se udostoji primiti ga od nas, iako je očito Njegovo. Takva je djelotvornost čina o kojem govorimo, takvo je značenje koje leži u osnovi Naših riječi.“

Osim toga, papa Lav XIII. potaknuo je svakog pojedinca da izvrši vlastitu posvetu, čineći je tako osobnom.

Posvetu svijeta izvršio je 11. lipnja 1899. , a sljedeći pape obnovili su tu posvetu. Kasnije je rekao da je posveta bila „veliki čin“ njegovog pontifikata.

Za sve je zaslužna jedna „zaboravljena“ redovnica

Na njegovu odluku uvelike su utjecala pisma koja je primio od blažene Marije od Božanskog Srca, sestra Dobrog Pastira u Portu u Portugalu.

U pismima mu je opisala viziju koja joj je došla u molitvi:

„Uoči Bezgrešnog Začeća naš Gospodin mi je dao shvatiti da će ovim novim razvojem pobožnosti prema Njegovom Božanskom Srcu obasjati cijeli svijet svježim svjetlom. Riječi treće mise Božića prodrle su u moje srce: Jer danas je veliko svjetlo sišlo na zemlju. Činilo mi se (unutarnje) da vidim zrake kako se slijevaju iz ovog svjetla, ovog ljubljenog Sunca, Srca Isusova. Njegove su zrake isprva bile slabašne na zemlji, a zatim sve jače i jače, dok svijet nije bio osvijetljen.

blažena Marija od Božanskog Srca / Foto: Wikimedia Commons / formacioncatolica.org

I rekao je: Ljudi, svi narodi bit će prosvijetljeni sjajem ovog svjetla i ugrijani intenzivnom toplinom njegovih zraka. Razumjela sam Njegovu žarku želju da se Njegovo ljubljeno Srce sve više slavi i bolje poznaje te da se Njegovi darovi i blagoslovi prošire po cijelom svijetu.“

Posebno je spomenula da će papa Lav XIII. posvetiti cijeli svijet Presvetom Srcu.

„On je izabrao Vašu Svetost i produžio Vam dane da biste mu mogli iskazati ovu čast.“

Ovo pismo stiglo je 15. siječnja 1899., a nakon što ga je pročitao, papa Lav XIII. odredio je datum posvete za godinu dana kasnije – 1900., ali nakon zdravstvenih komplikacija, nije to htio više odgađati. Svijet je posvetio Srcu Isusovu 11. lipnja 1899. godine.

Mjesni biskupi su od tada izvršili slična posvećenja, a biskupi SAD-a koordinirali su posvećenje za cijelu zemlju na 250. obljetnicu njezina osnutka.