Bernardin Galelli (Zadar, 1462. – Krakow, 5. lipnja 1517.) bio je sin zadarskog plemića Benedikta, istaknutog pravnika. Galelli je početkom 16. st. u Krakovu bio kanonik Kaptola, a onda i generalni vikar biskupije u Krakovu, za vrijeme nadbiskupa Jana Konarskog. U službi vikara djelovao je približno osam godina (25. kolovoza 1509. do 5. lipnja 1517. kad je preminuo).

Zbog Galellijevih zasluga u povijesti života Crkve u Poljskoj, Krakovska nadbiskupija inicirala je postavljanje spomen zvijezde u čast Galellija u parku „Mala Hrvatska“ u Krakovu.

U parku „Mala Hrvatska“ nalaze se spomen zvijezde na Poljake koji su bili povezani s Hrvatskom i na Hrvate koji su bili povezani s Poljskom, te tamo zvijezdu ima i Josip Juraj Strossmayer.

Foto: O. Franjo Kowal

Na svečanosti otkrivanja zvijezde u parku „Mala Hrvatska“ u nedjelju, 31. svibnja, prigodni govor održao je mons. Puljić. Rekao je kako mu je drago boraviti u Krakovu krajem Marijinog mjeseca svibnja, u Nadbiskupiji gdje je 18. svibnja 1920., u Gospinom mjesecu, „rođen njen osobiti štovatelj i veliki sin poljskog naroda, Karol Wojtyla, koji je u Krakovskoj nadbiskupiji služio kao svećenik od 1946. do 1958., kad je postao pomoćnim biskupom, a kao nadbiskup i metropolita od 1964. do 1978. godine“.

Foto: O. Franjo Kowal

„Počasnom zvijezdom u parku ‘Mala Hrvatska’, uz lijepo jezero Bagry na Hrvatskoj promenadi, kraljevski grad Krakov povezuje se s Hrvatskom i njenim gradovima i žiteljima, osobito sa Zadrom u kojem je Bernardin rođen. Svojim zauzetim služenjem u Crkvi u Krakovu, na kraljevskom dvoru Jagelovića i na Krakowskom sveučilištu, Galelli je ostavio lijepe tragove divne suradnje i plodnog zajedništva naše dvije mjesne Crkve i dva naroda koje je odgojila Crkva katolička“, rekao je mons. Puljić u prigodnom govoru. 

Nadalje, nadbiskup je istaknuo veličinu pape Ivana Pavla II. koji je osobito pomogao hrvatskom narodu i zemlji u stjecanju državne neovisnosti.

Foto: O. Franjo Kowal

Kako je rođen u Marijinom svibnju, Woytila je i za papu izabran u Marijinom mjesecu krunice, 16. listopada 1978., a i njegovo papinsko geslo je bilo „Totus Tuus“, što znači „Sav tvoj“.

Također, papa je upravo Mariji zahvalio za spas od pokušaja atentata, na blagdan Gospe Fatimske, 13. svibnja 1981. godine.

„Stoga je ponavljao kako ga je ‘ruka Muhameda Ali Agce htjela ubiti, ali druga, Marijina ruka, upravljala je smjer metka’, kojeg je poklonio i postavio u krunu kipa Gospe u Fatimi. 

Naći se u rodnoj biskupiji velikog pape Ivana Pavla II. osobita je milost i velika radost. Jer tu je Providnost pripremala malog Karola za velike kulturne, društvene i vjerske promjene koje će on izvesti u 27 godina plodnog pontifikata na kraju 20. i na početku 21. stoljeća povijesti Crkve“, istaknuo je nadbiskup Puljić. 

Foto: O. Franjo Kowal

Podsjetio je da je s njim bio povezan petnaest godina, dok je bio biskup u Dubrovniku, susretima u Rimu, a Papa je imao i pet nezaboravnih susreta s Hrvatima u Hrvatskoj i dva puta u Bosni i Hercegovini. 

„U njegovom Krakovu ponavljam riječi iskrene zahvale za divne homilije i nagovore koje je upućivao hrvatskom puku tijekom svojih posjeta i obraćanja. One nas i danas potiču, tješe, hrabre i dušu krijepe”, poručio je mons. Puljić u govoru u parku „Mala Hrvatska“. 

Ova svečanost bila je još jedna potvrda prijateljske povezanosti između Hrvatske i Poljske te je na njoj poljski vojnik na trubi izveo pjesmu „Rajska Djevo, Kraljice Hrvata“.

Foto: O. Franjo Kowal

Nadbiskup je zahvalio za organizaciju toga kulturnog i duhovnog čina „u srcu Krakova, u parku ‘Mala Hrvatska’, koji nas podsjeća na stoljetne veze između naših dviju država i naroda“.

Osobito je zahvalio organizatorima i izvoditeljima toga projekta: Krakovskoj nadbiskupiji u kojoj je Galelli zauzeto služio kao kanonik i generalni vikar i počasnom konzulu RH, Pawelu Wlodarczyku, za ostvarenje ideje parka „Mala Hrvatska”. 

Foto: O. Franjo Kowal

Poželio je da sv. Ivan Pavao II., zauzeti promicatelj Nove evangelizacije i zaljubljenik „europskog ozemlja od Portugala do Urala“, pomogne starom kršćanskom kontinentu Europi da „ponovno pronađe sebe i bude svoja“. „Neka otkrije svoje porijeklo i oživi svoje kršćanske korijene. Neka i ovaj kulturni događaj bude mali kamenčić u tom procesu i na tom putu“, potaknuo je nadbiskup.

Više o Bernardinu Galelliju

Zadranin Bernardin Galelli je do 1485. završio školovanje, što potvrđuje dokument izdan u Zadru 31. siječnja 1485. u kojem je zabilježen kao svjedok i nazvan „litteratus“.

Od 1488. ili 1489. bio je u službi princa Fridrika, sina Kazimira IV. Jagelovića, poljskog kralja. Galellijev biograf J. Krzemieniecki pretpostavlja da je Bernardin stigao u Poljsku tako što je u Rimu susreo izaslanike Kaptola iz Krakova, koji su 1488. tamo došli po papinsku potvrdu izbora princa Fridrika za krakovskog biskupa. Oni su po nalogu poljskog kralja trebali iz Italije dovesti u Poljsku učenog savjetnika mladom prelatu. 

Galelli, vrstan pravnik, brzo je stekao prinčevu naklonost, bio mu pravnim savjetnikom, tajnikom kancelarije te ga pratio na svim putovanjima. U razdoblju od 1489. do 1503. uspješno je rješavao brojne pravne i diplomatske probleme.

Prve nagrade za svoj trud i sposobnosti stekao je potkraj 15. stoljeća. 

Kanonikom Kaptola u Gnieznu imenovan je 24. lipnja 1499., a nakon nekoliko mjeseci i kanonikom Kaptola u Krakovu. To je bila izuzetna čast, jer su stranci u Poljskoj vrlo rijetko stjecali položaje u crkvenoj hijerarhiji. 

Za zadobivanje tih položaja morao je dokazati svoje plemićko podrijetlo. Postupak dokazivanja obavljen je u listopadu 1500. u Zadru i Rabu (njegova majka Jakobela Galzigna bila je rapska plemkinja) te je registriran u Krakovu 1501. godine. 

Smrt princa Fridrika 1503. nije ugrozila Galellijev položaj u Krakovskoj biskupiji, jer je novi biskup Ivan Konarski bio njegov prijatelj koji ga je 25. kolovoza 1509. imenovao generalnim vikarom. Iz toga razdoblja njegovog djelovanja sačuvano je desetak svezaka dokumenata u Arhivu Nadbiskupske kurije u Krakovu. 

Galelli nije ostavio pravnih ni književnih djela, ali njegovi doticaji s poljskim humanističkim krugom u 15./16. st. potvrđuju njegovo zanimanje za kulturu i umjetnost. Više puta zastupao je krakovsko Sveučilište u pravnim sporovima, jednom čak i na kraljevskom dvoru. 

Napisao je latinske stihove za nadgrobnu ploču poljskog humaniste Filippa Buonaccorsija koja je do sada sačuvana.