Mons. dr. Juraj Batelja, postulator Stepinčeve kauze, predvodio je svečano misno slavlje u župnoj crkvi sv. Jeronima u Jasenicama u subotu 30. svibnja. Nakon mise, predstavio je svoju knjigu „Stepinac stamen k’o Velebit. Tri priče o životu na vrletima Velebita i uz morski žal“.

Batelja je pohodio Jasenice ususret mladoj misi fra Josipa Brandejsa koju će proslaviti 6. lipnja u rodnoj župi Jasenice, što je prvo svećeničko zvanje iz te župe nakon 48 godina.

Uloga bl. Stepinca u stvaranju hrvatske slobode

Potaknuvši na molitvu za prosperitet domovine, mons. Batelja istaknuo je da je živu i postojanu vjeru podvelebitskog naroda kakvu je i Stepinac osobno poznavao dok je boravio u Lepoglavi. Ondje je susreo mnoge nepravedno zatočene zatvorenike iz podvelebitskog kraja, među kojima je bio i djed mladomisnika Brandejsa, Petar Maruna.

Maruna je govorio svojoj obitelji kako ih je Stepinac blagoslivljao kad je šetao dvorištem Lepoglave te su vidjeli kako na Stepinčevo rame često slijeće golub, simbol Duha Svetoga.

Postulator je istaknuo da je fra Josipovo zvanje plod molitve njegove obitelji, osobito djedova koji su prikazivali žrtve da netko iz njihove obitelji bude svećenik.

„Svećeničko zvanje nije privilegij, nego Božji dar da se narodu prenosi vrijednost čovjekovog života i poznavanje Isusa Krista. Fra Josip preuzima zastavu svećeničkog izabranja da bude svjedok Isusa na javnom mjestu i gdje vjernici trebaju biti poučeni u istinitoj vjeri u Krista“, rekao je mons. Batelja.

Podsjetio je da je Stepinac odlučno svjedočio Krista predstavnicima komunističke vlasti.

Nakon presude od 16 godina zatvora Stepincu, bl. Alojzije je rekao da će prihvatiti zatvor i razapinjanje na križ te poručio gdje bi bila njegova vjera, da je izdao Božju Crkvu bezbožnom progonitelju.

„Što bi mu rekao njegov narod kojeg je učio istinama vjere, da je u trenucima poteškoća on prvi petama dao vjetra? Kako bi bilo Svetom Ocu da je izdao Crkvu i za nekoliko tisuća dinara prodao je Komunističkoj partiji da vlada njome?

Da smo htjeli Crkvu učiniti sluškinjom bezbožnog režima, stajali bismo na počasnim tribinama i primali partijska i državna odlikovanja. Ali mene je tješila Isusova riječ, što bi vrijedilo sav svijet zadobiti, a dušu svoju upropastiti“, podsjetio je na Stepinčeve riječi kao poruku današnjem naraštaju svećenika.

Mons. Batelja predstavio knjigu „Stepinac stamen ko Velebit“ u Jasenicama / Foto: Ines Grbić

Izrazio je radost zbog novog naraštaja svećenika i ohrabrio fra Josipa da čuva Crkvu ljubavlju kojom su je čuvali sveci i mučenici.

Osvrnuo se na navode da „u Vatikanu postoje tajna gnijezda gdje se nalaze neka pisma, optužujuća za Stepinca. Ja sam ta pisma preuzeo 1992. iz Vatikanskog arhiva i uključio u kauzu postupka Stepinčeve beatifikacije. U tim pismima nema ništa optužujuće jer, citirat ću Stepinca na sudu:

Ja bih bio ništarija da nisam osjetio bîlo hrvatskog naroda koji ima pravo na svoju slobodu i državu kao i svaki drugi narod. Je li to protiv povelje Ujedinjenih nacija? Je li to protiv Atlantske povelje, koja je bila međunarodni dokument koji je određivao koga mora poštivati crkvena vlast u određenim vremenima? Oni, izbjeglička vlast u Londonu, u Ateni, vi u šumi ili ovi ovdje u Zagrebu – tko je bio vlast za mene?“, istaknuo je postulator.

Nadbiskup Stepinac na optuženičkoj klupi / Foto: Zagrebačka nadbiskupija

U tom kontekstu, ukazao je i na navješteno Evanđelje kad su farizeji pitali Isusa odakle mu vlast, rekao im je: „Onda ni ja vama neću reći odakle meni vlast“, jer ni farizeji
Isusu prethodno nisu htjeli reći odakle njima vlast.

„I nadbiskupu Stepincu nisu odgovorili. Od te činjenice do danas, netko nas naziva onim što nismo i ruši našu državu koju smo u krvi stvorili. Crkva u Hrvatskoj nosi rane i spomen na te dane. Neka mlada misa fra Josipa doprinese da se zaliječe rane i podari novu snagu i život našoj vjeri“, poručio je.

Vjera čvrsta poput Velebita

Na predstavljanju knjige, autor je kazao da knjiga sadrži životne primjere kako na Velebitu i u njegovom podnožju biti katolik nije značilo samo običaj, nego imati vjeru čvrstu poput velebitskih stijena.

„Vjera je hrvatskom čovjeku stoljećima bila jedini siguran oslonac. Stepinac je to jako dobro razumio. Zato njegova vjera nije bila tek riječ, već živo svjedočanstvo u vremenima kad je bilo lakše pognuti glavu, nego ostati uspravan. Poput vrha planine koji prvi dočekuje svjetlo dana, on je usmjeravao pogled naroda prema neprolaznome“, poručio je Batelja.

Mons. Batelja predstavio knjigu „Stepinac stamen ko Velebit“ u Jasenicama / Foto: Ines Grbić

Knjiga opisuje konkretne situacije ljudi iz tri obitelji koje su u podnožju Velebita teško živjeli, ali su vjeru čuvali. Batelja je podsjetio kako je na pozdravne riječi bl. Stepinca papi Piju XII. prigodom Hrvatskog nacionalnog hodočašća u Rim 14. studenog 1939., Pio XII. odgovorio:

Vi imate u naravi svojoj one tvrdoće i stalnosti poput vaših planina. O, da bi se taj karakter iskazao u čvrstoći vaše djedovske vjere! Čvrsta i stalna treba da je ta vjera, kao što je stanac kamen s vašeg Velebita, koji prkosi burama i olujama.

Sv. Ivan Pavao II. rekao je da je vjera za bl. Stepinca bila kompas, „kojeg su nosili i pastiri Velebita tražeći put kroz maglu. Taj kompas vjere pokazivao im je kako biti nepokolebljiv pred pritiscima svijeta, kako čuvati čistu savjest kao najvišu planinu i ljubiti domovinu s pogledom u nebo“, rekao je Batelja. I danas bezbožne ideologije pokušavaju poljuljati vjeru te je Batelja iz susreta s obiteljima opisanima u knjizi uočio važnu poveznicu:

Velebit nas uči snazi prirode, a Stepinac snazi duha. Oboje nas podsjećaju da pravi katolik ne raste u udobnosti nizine, već u usponu prema istini, bez obzira na cijenu.

„Plaćajući skupo tu cijenu, obitelji Martina Marune iz Mekih Dolaca (Jasenice), Lucije Dušević iz Ljupča i Damira Novakovića iz Posedarja, u Stepincu su vidjeli sebe – progonjene, ali neporažene. Njegovo mučeništvo davalo je smisao njihovoj patnji i najavljivalo Božju pobjedu u procjepima njihovih života.“

Opisao je da komunistički progon vjere u podvelebitskim selima u 20. stoljeću nije bio samo politički proces nego „pokušaj čupanja korijena narodu koji je naviknuo crpiti snagu iz molitve i pouzdanja u Boga“.

O tome svjedoče brojne jame kao „neobilježena grobišta žrtava komunističkih zločina“ diljem zadarskog zaleđa.