Slavlja Crkve

Prema koncilskom dokumentu Sacrosanctum concilium liturgija je „vrhunac kojemu teži djelovanje Crkve i ujedno je vrelo iz kojega struji sva njezina snaga“ (SC 10).

Stoga je svaka služba vezana za liturgiju posebno važna.

Liturgijski čini su slavlja Crkve: sakramenti, blagoslovine, posveta crkve, ulja, oltara, blagoslovi osoba, mjesta, predmeta, sprovodi.

Odredbe za liturgijske čine proizlaze iz svetosti bogoslužja u kojem je prisutan Krist koji daruje samog sebe za naše spasenje.

U bogoslužnim slavljima neka svatko, bio to služitelj ili vjernik, obavlja svoju zadaću i čini samo ono i sve ono što mu pripada prema naravi stvari i prema liturgijskim propisima. (SC 28)

liturgija/ Foto: Canva

Liturgijske službe

Pravu liturgijsku službu vrše također poslužitelji, čitači, tumači i koji pripadaju zboru pjevačà. (SC 29)

Liturgijsku službu vrše također:

a) Sakristan, koji pomno priređuje liturgijske knjige, ruho i ostalo što je potrebno za misno slavlje.

b) Tumač koji, ako je zgodno, vjernicima daje objašnjenja i napomene kako bi bili uvedeni u slavlje i što bolje ga razumjeli.

c) Oni koji u crkvi skupljaju darove.

d) Oni koji, u nekim krajevima, dočekuju vjernike na vratima crkve i raspoređuju ih na zgodna mjesta te prave red kod procesija. (OURM 105)

„Neka stoga svoju zadaću vrše takvom iskrenom pobožnošću i urednošću kakva dolikuje tako značajnoj službi i kakvu Božji narod s pravom od njih zahtijeva.

Stoga ih treba, svakoga na svoj način, brižljivo uvesti u duh bogoslužja i poučiti da svoje zadaće obavljaju pravilno i uredno.“ (SC 29)

Župnik ili upravitelj crkve – liturgijskim blagoslovom ili privremenim odabirom – mogu ih povjeriti i prikladnim vjernicima laicima.

gornja crkva bazilike sv. Franje u Asizu / Foto: HKM

Sveta mjesta

Prema Zakoniku kanonskog prava, „sveta mjesta se posvetom ili blagoslovom koje propisuju bogoslužne knjige, određuju za bogoštovlje“.

Svi koji poslužuju u liturgiji, kreću se po svetom mjestu.

U svetom mjestu neka se dopusti samo ono što služi promicanju bogoštovlja, pobožnosti i vjere, a zabranjuje se sve što nije u skladu sa svetošću mjesta.

Misal se nalazi na oltaru, na ambonu je knjiga čitanja, lekcionar i drugi obrednici; zatim liturgijsko posuđe, kalež, plitica, korporal, ruho u boji prema vremenu crkvene godine, svijeće, cvijeće.

„Sve to treba pripremati u ozračju sabranosti, reda i tišine, jer je sve vezano uz najsvetije čine koje Crkva slavi. Slavimo najljepše što Crkva ima“, istaknuto je na Susretu sakristana i poslužitelja u liturgiji Zadarske nadbiskupije u Zadru.

Foto: Canva

Odgovornost i sabranost

Urednost i uređenost liturgijskog prostora pridonosi ozbiljnijem shvaćanju svetosti mjesta u kojem prebiva Presveti Oltarski Sakrament i na kojem se slave sakramenti Crkve.

Oni kojima je to dužnost, neka brinu da u crkvama održavaju čistoću i ljepotu koja dolikuje kući Božjoj i da se iz nje uklanja sve što nije u skladu sa svetošću mjesta.

Svojim služenjem, dostojanstvenim odijevanjem i stavom služenja sakristani bi trebali pomoći u stvaranju ozračja sabranosti, dostojanstvenosti i tišine. Uvijek raditi na vrijeme, s mirom i u tišini, bez privlačenja pozornosti na sebe i izbjegavajući žurbu i brbljavost.

„Pohvalno je da se već prije samoga slavlja obdržava šutnja u crkvi, u sakristiji i njima bližim mjestima, kako bi se svi oraspoložili da pobožno i pravo vrše sveta otajstva.“ (SC 45)

Odgovornost sakristana u pripremi svega što je potrebno za liturgijska slavlja je velika i trebaju poznavati vremena liturgijske godine.

Potrebna je posebna budnost u pripremi lekcionara i misnih čitanja u dane kada se dva blagdana podudaraju, kada treba znati koje slavlje ima prednost prema crkvenim odredbama.

Uređenje Crkve također pokazuje različiti stupanj svetkovanja blagdana.

Zaštitnik

Sakristani, sakristanke i suradnici koji pomažu u liturgiji i uređenju crkve poslužuju svećeniku i svim vjernicima, no ono najvažnije je: da služe sâmom Bogu.

U svemu tome mogu zamoliti za pomoć svog nebeskog zaštitnika: sv. Guida iz Anderlechta, koji je rođen oko 950. u skromnoj obitelji u Belgiji.

Prema legendi, ponekad ga je za plugom zamijenio njegov anđeo čuvar, kako bi se Guido mogao posvetiti molitvi.

U Laekenu kod Bruxellesa služio je kao sakristan u tamošnjoj župnoj crkvi Naše Gospe. Katkada je cijelu noć provodio u molitvi.

sv. Guido/ Foto: Wikimedia Commons

Nakon neuspjelog trgovačkog pothvata na koji ga je nagovorio jedan poduzetnik, Guido je kao pokoru za svoju „pohlepu“ krenuo na hodočašće u Rim, a zatim u Jeruzalem, gdje je 7 godina bio vodič drugima, stoga je proglašen i zaštitnikom hodočasnika.,

Kad je osjetio da mu se bliži kraj, vratio se kući u Anderlecht, gdje je umro 12. rujna.