To su riječi koje može izgovoriti samo čovjek duboko uronjen u Krista. To nisu riječi zaborava. To nisu riječi relativizacije.
To nisu riječi koje izjednačavaju istinu i laž, zločin i nevinost. To su riječi uskrsne vjere. Kršćanin ne smije imati neprijatelja, jer Krist je umro za sve. Ali upravo zato kršćanin ne smije odustati od istine, jer bez istine nema ni pomirenja.

I pjesnik završava riječima: Ja jedem kruh i plačem.
To su suze naroda koji još traži svoje mrtve. Suze sinova i kćeri koji žele svojim pokojnicima dati dostojanstven grob i ljudski pijetet. Sanjao je Uskrs. Dan pomirenja. Dan kada će kosti ubijenih jednom biti dostojno pokopane. Dan kada će istina prestati biti opasnost.
I možda upravo tu dolazimo do najdubljeg pitanja današnjega dana.
Što su te porođajne muke (Iv 16, 21) o kojima govori Isus? Nisu li to upravo boli povijesti kroz koje čovječanstvo prolazi da bi naučilo razlikovati istinu od laži, ljubav od mržnje, Boga od idola moći?
Čovjek pamti površno. Bog pamti s ljubavlju.
U njegovu sjećanju neće se izgubiti nijedna žrtva, nijedna kost, nijedna suza, nijedna molitva majke koja je desetljećima čekala sina koji se nikada nije vratio.
Zato danas ne stojimo ovdje kao zarobljenici prošlosti. Stojimo kao ljudi nade. Kao ljudi koji vjeruju da istina i ljubav imaju posljednju riječ. Kao ljudi koji vjeruju da uskrsnuće nije samo događaj iz prošlosti, nego obećanje budućnosti.
Neka Gospodin primi sve žrtve križnih putova u svoje milosrđe. Neka izliječi rane hrvatskog naroda.
Neka nam podari hrabrost za istinu, snagu za praštanje i mudrost da gradimo mir.
I neka nam svima udijeli milost da jednoga dana, u svjetlu uskrsnuća, zajedno sjednemo za stol Kraljevstva Božjega, gdje više neće biti ni mržnje, ni rata, ni smrti, nego samo vječni mir u Kristu uskrsnulome. Amen.“
Više o misi u Bleiburgu pročitajte na stranici IKA-e.
ŽELJEZNI ZASTOR
moja majka, vremešna ženica,
sva ko u pamuku tišine,
moj otac, pognut pod teretom godina,
ja, i meni sučelice
Gospodin Nadbiskup Alojzije
Stepinac,
Metropolit Hrvatske.
On nas blagoslovi.
Potom reče:
„Mi nemamo neprijatelja,
i njihovi mrtvi zajedno su s nama.“
Oko nas puno uskrsnoga zraka.
On položi na stol svoje dobre ruke.
Vani pada snijeg.
Zatim gledamo bijeli stolnjak.
Ja jedem kruh i plačem.