„Život bez filtera“ emisija je autorice Vlatke Bakran Burić koja bilježi male, ali snažne životne trenutke – geste dobrote, ohrabrenja i ljepotu svakodnevnih detalja. Namijenjena je svima koji žele u užurbanom ritmu dana zastati, osluškivati i zahvaljivati. Emitira se na Hrvatskom katoličkom radiju subotom i nedjeljom u 7:45.
Nedavno se navršila godina dana otkako nas je napustio papa Franjo i preselio kod Gospodina.
Sjećam se kako su tada mnogi portali prenosili poruke što o njemu misle poznati, kakve poruke šalju javne osobe i što govore „važni“ ljudi o papi Franji… Njihove su se riječi prenosile i dijelile…
Međutim, pitala sam se zašto nitko od portala nije prenio razmišljanje siromaha, beskućnika, onih na rubu…
Što oni misle o papi Franji?
Nekako osjećam da je upravo njihovo razmišljanje najbliže njegovu srcu. Prije godinu dana, na dan njegova sprovoda, nas nekoliko volontera okupili smo se na tradicionalnom druženju uz kavu s prodavačima Uličnih svjetiljki. Kao i obično, susret je bio u centru Zagreba, kod sata na Trgu bana Jelačića. Kada smo se svi okupili, otišli smo zajedno u kapelicu Ranjenog Isusa u Ilici i pomolili se za papu Franju.
kapelica Ranjenog Isusa u Ilici
Taj nas je trenutak podsjetio na 2016. godinu, na putovanje u Rim i susret s papom Franjom. Bila je to avantura koja je ostavila trag u svima – ne zbog bilo kakvog spektakla, nego zbog Istine s kojom smo se susreli.
A ono što je tada poručio beskućnicima i siromašnima i danas odzvanja:
„Kao ljudska bića ne razlikujemo se od svjetskih moćnika. Imamo svoje sklonosti i svoje snove, s kojima pomalo živimo i idemo naprijed malenim koracima. Nemojte prestati sanjati! Ljepotu i u najtužnijim i najtežim stvarima mogu imati samo muškarac i žena koji imaju dostojanstvo! Oprostite mi ako sam vas koji put povrijedio svojim riječima, ili ako nisam rekao nešto što sam trebao. Molim vas da oprostite za svaki put kada mi, kršćani, pred nekom siromašnom osobom ili situacijom gledamo na drugu stranu.“
Smatram kako je važno vratiti glas onima koji se rijetko čuju. Jer često Istina ne čeka u spektakularnim naslovima i velikim riječima poznatih osobe – već u malim, jednostavnim, ali iskrenim svjedočanstvima.
Zato se i danas pitam: slušamo li one koje je papa Franjo najviše slušao? Mislim da je to mjesto odakle treba krenuti jer tu počinje promjena – kad odlučimo dati prostor glasu koji se inače ne čuje i prešućuje.
Dragi papa Franjo, ti se raduj u Nebu i moli za nas da ne zatvaramo oči pred potrebnima, nego da imamo hrabrosti stati, poslušati i pružiti ruku. Ne zaboravimo da glas Istine govori kroz one najtiše.