„Bog, moj Stvoritelj, želi me vidjeti... Nije okrenuo svoga lica od mene“, piše fra Goran Azinović u novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu.
Čovjek često traga za Bogom, traži ga, a pogotovo kad je u velikoj potrebi ili bolesti, pa katkad sebe i naziva tražiteljem. No, puno je važnija druga istina – i Bog traži čovjeka!
Bog je onaj koji neprestano traga za čovjekom, jer on ga je i stvorio. Ovih dana čuo sam predivnu istinu koja glasi: „Bog, koji je okružen tisućama anđela i arkanđela, Bog koji prebiva u Nebu, okružen tisućama svetaca i blaženika, ipak traži mene i moje lice.“ Bog me želi vidjeti. Bog, moj Stvoritelj, želi me vidjeti… Nije okrenuo svoga lica od mene.
Bog me neprestano traži, zove…
Iako sam bijedan i slab, iako se često ni u zrcalu ne mogu pogledati, moj me Bog ipak želi vidjeti. On želi susret sa mnom, želi me susresti svakog dana jer me ljubi. To je predivna istina o Božjem traženju.
Nakon što su prvi ljudi Adam i Eva sagriješili protiv Boga, nakon što su pojeli voće sa zabranjenog stabla – stabla života, sakrili su se u strahu od Boga, no Bog ih je ipak potražio.
U Knjizi Postanka piše: „Uto čuju korak Gospodina Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se – čovjek i njegova žena – pred Gospodinom Bogom među stabla u vrtu. Gospodin Bog zovne čovjeka: Gdje si?“
Bez obzira gdje da se sakrijem, bez obzira koliko puta pogriješio, Bog me svugdje može pronaći. Ne postoji kutak na Zemlji gdje me Bog ne može pronaći. Bog može doći i u bolnicu i u rovove; Bog može doći i u tamnice i u rudnike… On će uvijek doći gdje boravi čovjek i njegovo lice jer se želi zrcaliti i u tvojem licu.