Mesija: prorok, svećenik i kralj

U Starom zavjetu Bog je odredio tri posebne službe: proroka, svećenika i kralja.

Prorok je govorio Božju riječ, svećenik je služio u Hramu, a kralj je vladao narodom pod Božjim zakonom.

Ove službe su nagovještavale konačnog „Onoga tko ima doći“, koji će ih ispuniti, ne kao nesavršeni ljudi, već kao sam Bog s božanskim savršenstvom. Svi su znali da će Mesija biti krajnji prorok, svećenik i kralj. Isus je ispunio te uloge, a Bog je to najavio s neba.

Od početka Isusovog javnog djelovanja do kraja Otac je svjedočio za Sina čak čujnim glasom i pred narodom ga potvrdio kao pravog svećenika, proroka i kralja.

Krštenje Gospodinovo/ Foto: Wikimedia Commons

Glas prvi: Krštenje Gospodinovo i Njegovo svećeništvo

Prilikom Gospodinova krštenja, Matej, Marko i Luka pripovijedaju da je Isus, u pratnji brojnih drugih, pristupio Ivanu Krstitelju u rijeci Jordan.

Ovo mjesto ima golemo značenje, jer je to bilo mjesto gdje je Jošua poveo djecu Izraelovu u Obećanu zemlju. Značajno je da je na Jordanu Ilija, veliki prorok i preteča Ivana Krstitelja, uzašao na nebo i povjerio svoj plašt Elizeju.

Ivan Krstitelj nije bio običan pojedinac koji je krštavao.

On je posljednji prorok Starog zavjeta, a njegovi roditelji, Zaharija i Elizabeta, potjecali su iz ugledne loze Arona, velikog svećenika. Biblija kaže: „U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta.“ (Lk 1, 5).

Ivan nije bio samo prorok, već je i potjecao iz nasljedne loze velikog svećenika.

Aron, prvi Veliki svećenik, bio je posvećen od Mojsija izlijevanjem ulja na njegovu glavu (Izl 29, 7, Ps 133, 2). Svi sljedeći veliki svećenici u Aronovom potomstvu bili su pomazani uljem izlivenim na njihove glave (Lev 21, 10). Pomazanje je označavalo Božje odabranje i posvećenje.

Ivan Krstitelj/ Krštenje Gospodinovo / Foto: Depositphotos

Nakon što je Ivan krstio Isusa: „ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!“ (Mk 1, 10 – 11).

Ovaj događaj kasnije tumači apostol Petar kada kaže: „Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom“ (Dj 10, 38).

Ređenje velikog svećenika započelo je obrednim pranjem (Izl 29, 4), a zatim pomazanjem. Silazak Božjega duha na čovjeka već u Starom zavjetu bio je prikazan slikom pomazanja. Duh Sveti često je predstavljen uljem, čak do te mjere da ulje postaje sinonim za Duha Svetoga (KKC 695).

Što se dogodilo na rijeci Jordanu?

U Isusovom krštenju trenutku svjedočimo jasnoj objavi svih triju Osoba Presvetog Trojstva.

Isus izlazi iz vode, Duh Sveti silazi na njega, a Očev glas čujno potvrđuje ovo pomazanje.

Glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!

Ovaj događaj označava javno proglašenje Isusa Mesijom, što znači „pomazanik“. Također, najavljuje Kristovo kraljevstva i govori o njegovoj svećeničkoj službi.

Krist nije postao svećenik pri svom krštenju; već je počeo vršiti svoje svećeništvo. Isus djeluje kao svećenik, zaređen da provodi Božje svećeničko djelo spasenja. Bog je čujno obznanio svoje odobrenje iznad mutnih voda rijeke Jordan.

Preobraženje Gospodinovo/ Foto: Wikimedia Commons

Glas drugi: Preobraženje Gospodinovo i Njegova služba kao proroka

Matej, Marko i Luka prepričavaju ovu izvanrednu objavu Isusove božanske naravi. Također otkrivaju Isusa kao krajnjeg proroka, Novog Mojsija, koji ne samo da će reinterpretirati Božji Zakon, već je On sam Božja Riječ.

Paralele između gore Sinaj i gore Tabor, mjesta Preobraženja, su zapanjujuće – planina, oblak, sjajna lica, Božji glas i još mnogo toga.

U pustinji je Bog progovorio narodu preko Mojsija:

„Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Gospodin, Bog tvoj: njega slušajte!“ (Pnz 18, 15). Ovo neće biti samo jedan od mnogih proroka; ovo će biti konačni prorok. U sljedećih nekoliko biblijskih redaka Bog izjavljuje da će staviti svoje riječi u njegova usta.

Zapovijed je jasna: kada se ovaj prorok, poput Mojsija, pojavi i izgovori Božju riječ, imperativ je – „slušajte ga“.

Prilikom Preobraženja ponovno čujemo iste riječi od Boga Oca:

„ A glas se začu iz oblaka: Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!“ (Lk 9, 35).

Na ovoj novoj gori Bog objavljuje da je njegov Sin prorok kojeg je obećao više od tisućljeća ranije. Isus djeluje kao krajnji prorok, određen da konačno objavi riječ Gospodnju. Bog je Isusa potvrdio kao konačnog proroka na gori u Galileji.

Isusov ulazak u Jeruzalem/ Foto: Wikimedia Commons

Glas treći: Gospodinov ulazak u Jeruzalemu i Njegovo kraljevstvo

Ivan 12 nepogrešivo se odnosi na Isusa kao kralja.

Proglašen je kraljem svojim trijumfalnim ulaskom u Jeruzalem, poput kralja Salomona na svojoj krunidbi, koja se dogodila tisuću godina ranije na mazgi njegova oca Davida (1 Kraljevima 1, 43 – 46; Ivan 12, 14).

Isus je pomazan skupocjenom nardovom mašću, podsjećajući na kralja Salomona (Ivan 12,3; Pj 1,12). Isus sam govori:

„A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.“

Katekizam objašnjava da Isus vrši svoje kraljevstvo privlačeći sve ljude k sebi svojom smrću i uskrsnućem (KKC 786). Sveti Irenej opisuje križ kao „njegovu vladavinu, koja je znak Njegova kraljevstva.“

Kad Isus kaže: „Oče, proslavi ime svoje“, koristi kraljevski jezik.

Takvi su izrazi imali značajnu važnost u biblijskim vremenima, predstavljajući ono što se dugovalo Cezaru. Židovi su slavili Boga kao svog kralja. Kad je Isus izgovorio te riječi, Bog je potvrdio njegove tvrdnje:

„Uto dođe glas s neba: ‘Proslavio sam i opet ću proslaviti’“ (Ivan 12, 28).

Treći put kada Bog govori s neba, u kontekstu Isusa kao kralja, potvrđuje kraljevsko imenovanje i proslavu svog Sina.

Krist Kralj, bazilika Presvetog Srca Isusova u Parizu/ Foto: Wikimedia Commons

Isus govori apostolima prije svoje muke: „Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu!“ (Iv 13, 31) Objavljuje svoju pobjedu: „Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen.“ (Iv 12, 31).

Tko je konačni vladar, proslavljeni kralj? Sam Isus. On je proslavljen i donosi slavu svome Ocu.

Stoga Isus ispunjava sve službe Starog saveza: proroka, svećenika i kralja. Božji glas s neba ova tri puta potvrđuje svećeničko poslanje, proročku riječ i kraljevsku vlast svoga Sina.

Izvor: catholic.com