Dok Izrael nastavlja napadati nekoliko lokacija u Libanonu mladi mjesni biskup rekao je za Zakladu papinskog prava Pomoć Crkvi u nevolji da se situacija može opisati samo kao katastrofalna za malu naciju.

Javljajući se iz glavnog grada Bejruta, 43-godišnji siro-katolički biskup Jules Boutros, kritizirao je informaciju da izraelske oružane snage napadaju samo lokacije povezane s milicijom Hezbollah koju podržava Iran.

Posljedice napada u Libanonu / Foto: YARA NARDI/REUTERS

„Nedavno smo imali dva napada na hotele u Beirutu, od kojih se jedan nalazi u pretežno kršćanskoj četvrti. I naravno, bilo tko bi mogao odsjesti u hotelu.

Ne mogu znati je li militant Hezbollaha iznajmio stan iznad mene ili je neki libanonski građanin iznajmio kuću, a zatim je ustupio Irancu.

To je briga svakog Libanonaca koji živi u zgradi s nekoliko stanova ili u velikoj četvrti. Dakle, rizik je posvuda“, kazao je biskup Boutros te se požalio:

Baš jutros sam bio u luci gdje je Sveti Otac slavio misu za mir, u prisutnosti ne samo kršćana nego svih Libanonaca, a sada, nakon samo tri mjeseca, imamo više od milijun izbjeglica.

Najgore na granici s Izraelom

Ipak, najgora iskustva su ona iz područja bliže granici s Izraelom.

„Napali su kršćanska sela na jugu, pa čak i ubili svećenika, oca Pierrea El-Raïa. Mogli su biti napadnuti jer je neka kuća primila šijitsku obitelj ili je prošao militant Hezbollaha.

⇒ Svećenik ubijen u izraelskom bombardiranju Libanona dok je pomagao župljanima

Napadaju bilo koga, bilo gdje. Ne možemo reći da u Libanonu postoji sigurno mjesto“, ustvrdio je biskup te objasnio kako je veliki dio stanovništva na jugu izbjegao, iako su neki kršćani inzistirali na tome da ostanu.

Dim se diže nakon izraelskog napada na južna predgrađa Bejruta / Foto: Mohamed Azakir/REUTERS

„Ispraznili su cijeli jug Libanona. Govorimo o stotinama sela.

To me osobno pogađa, jer moja obitelj tamo ima dom, moja majka je iz kršćanskog sela. Do sada nisu bili prisiljeni bježati, ali nama to mnogo znači jer su sve naše lijepe uspomene ondje.

Ljudi koji su otišli ne znaju hoće li se ikada moći vratiti, a to je katastrofalno. Jako smo vezani za svoju zemlju. Naši predci su gradili te domove, brinuli se o njima, sadili masline, a sve je to ugroženo“, rekao je biskup Boutros.

Kršćani otvaraju svoja vrata

Što se tiče brige za raseljene, kršćani su bili posebno aktivni.

Biskupije diljem zemlje otvorile su vrata svojih crkava, samostana i drugih zgrada kako bi primile interno raseljene.

U mnogim slučajevima su preopterećeni i očajnički im je potrebna pomoć, koja varira ovisno o situaciji

„Nekima treba gorivo za generatore; nekima treba psiho-duhovna podrška; nekima trebaju perilice rublja da bi oprali odjeću raseljenih osoba;

Posljedice napada u Libanonu / Foto: YARA NARDI/REUTERS

nekima trebaju televizori; neki su nas zamolili da im pomognemo osigurati pristup internetu;

neki od njih traže pećnicu za kuhanje“, kazao je. Postoje slučajevi obitelji koje su primile rođake, dodao je, te su stoga izvan službenog kruga pomoći.

„Svećenik iz Tira ima kontakt s oko 120 obitelji na jugu i rekao je da je jedini i najbolji način da im se pomogne novcem, jer ih je preopasno posjetiti osobno radi pružanja materijalni pomoći.

Čak je i apostolski nuncij, koji je nedavno posjetio jug na sprovodu oca Pierrea El-Raïa, morao putovati u naoružanom konvoju, s tenkovima“, opisao je situaciju mons. Boutros, prenosi Nedjelja.