Relikvijar s moćima bl. Alojzija Stepinca dar je Zagrebačke nadbiskupije i zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše te se sada u Dubrovačkoj biskupiji blaženikove moći nalaze na tri mjesta: u katedrali u Dubrovniku, u Župi sv. Ilara u Mlinima i u Korčuli.

U propovijedi je mons. Juraj Batelja, postulator postupka za kanonizaciju blaženog Stepinca, govorio o porukama misnih čitanja ispreplićući ih s naglascima iz života blaženika i poviješću bratovštine Svih svetih.

„Sin Božji, Krist Gospodin, uči da postoje samo dva puta kojima čovjek određuje svoje vrijeme i svoju vječnost. Nema šanse pobjeći, sakriti se i svaki ljudski stvor mora odabrati svoj put. Isus Krist nas upozorava da postoje dva puta: put života i put smrti! Nije riječ o jednoj te istoj stvari. Riječ je o međusobno različitim i suprotnim stvarnostima. Biti ili ne biti. Živjeti ili umrijeti. Bog nam po Isusu Kristu označuje put. Zakoračaj na taj put nije lagan. Na nj se polazi s križem. Zato nas Isus poziva na prihvaćanje križa kao sredstva i puta spasenja. Dakle, uputiti nam se na Via Crucis – Put križa, poput Svih svetih, zaštitnika Bratovštine slavljenice, kojima ona ponosno pjeva: Mnoge muke vi primiste, al’ Isusa svej slidiste“, kazao je propovjednik.

mons. Juraj Batelja

Govoreći o životu u skladu s naukom Katoličke Crkve, mons. Batelja je kazao kako su izabranici Božji kršćani koji do smrti ostanu vjerni Kristu te nastavio: „Zato svaki bratim i konsorela moraju biti kršteni u ime Isusovo, pomazani Duhom Svetim jer bez toga ne mogu biti članovi Bratovštine i baštinici milosti i milosrđa kojima Krist hrani, hrabri, jača, oplemenjuje i za vječni život priprema one koji u nj vjeruju. Zato bratimi ‘ljube Krista Boga svim žarom srca svoga’ kako to Evanđelje uči, a matrikula propisuje.“

Spomenuo se pritom korčulanskog i stonskog biskupa Ivana Kružića koji je 1301. utemeljio bratovštinu i njezine uloge u životu zajednice od osnutka. „Spomen na 725. obljetnicu osnutka Bratovštine Svih svetih oživljava pred našim očima čudo ljubavi, vjernosti i žrtve”, kazao je.

„Prepoznajemo ga po stihovima himna Svih svetih: Da se svit vas čudijaše – vašu virnost kad gledaše. Vjerni i nevjerni svijet u njima je gledao kvasac kršćanskog života, evanđeoski zanos činiti dobro, zauzeti rad za duhovni preporod župne zajednice, skrbnike za siromašne, vršitelje djela milosrđa, pokore i molitve, brižne za ures crkava i oltara, brižne da tko ne umre bez sakramenata, okretne u prikupljanju umjetničkih djela, poput kretskih ikona, velikodušne u dobrotvornosti osobnim darom i preko Banke svetog Josipa. Tako su se i u ovome gradu događala čuda ljubavi po Kristovu primjeru: ‚Ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas’ (Iv 13, 34) i čuda ljubavi prema bližnjemu: ‚Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste’ (Mt 25, 40).”

 Tko dira čovjeka, tko progoni čovjeka, tko ubije čovjeka, dira zjenicu Božjega oka.

Tu blaženikovu misao propovjednik je povezao s primjerom života stradalnika u razdoblju Drugog svjetskog rata i poraća na Korčuli, među kojima je bio i bratim Ivo Peručić od sv. Roka, ubijen 1950. u 25. godini života, ustvrdivši kako su njegov život i smrt posvjedočili istinitost tih riječi.

Obraćajući se slavljeničkoj bratovštini Svih svetih, mons. Batelja joj je poručio da trajno ima pogled upravljen prema slavi neba, prema životu koji Krist Gospodin pribavi vjernima svojom mukom, smrću i uskrsnućem.

„To vjerujući, tvoji se članovi neće plašiti smrti. Bit će poput ranokršćanskih mučenika koji su na svoje grobove stavljali natpise: ‘Primio poljubac Gospodnji! Pohodio ga Gospodin! Preselio se u bolji, vječni život! Ovdje čeka uskrsnuće…!’ Kako su to pobudni poticaji našem razmišljanju o vječnom životu.” Promišljajući o tome otkud ta vjera i osvjedočenje u vječni život, ustvrdio je da je to “iz spoznaje da je Krist Gospodin uistinu ono što za sebe reče: ‘Ja sam Put, Istina i Život’ (Iv 14, 6), ‘Ja sam uskrsnuće i život!’ (Iv 11, 25).“

Ohrabrio je nadalje okupljene da se ne boje smrti štujući sv. Josipa, Gospu Žalosnu i druge svece i blaženike oslikane na njihovu Senjalu te naveo primjer razgovora Stepinca i njegove majke Barbare kada ga je ona, kao starica od osamdeset dvije godine, pohodila u tamnici u Lepoglavi.

Razmišljajući nadalje nad Isusovim riječima: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom“ (Lk 9, 23), propovjednik je među ostalim kazao „kako nema Isusova učenika bez prihvaćanja križa, tog simbola trpljenja, ali i pobjede i slavnog uskrsnuća“.

„Čestitam na odlučnosti da bl. Stepinac bude ne samo brat dobrotvor, nego i sveti zagovornik ove Bratovštine! Neka on bude uzor vjernosti Kristu i drugim bratovštinama, svim stanovnicima ovoga grada, otoka Korčule, Dubrovačke biskupije, hrvatskoga naroda, Katoličke Crkve i baštini svega svijeta“, poručio je postulator Batelja.

mons. Juraj Batelja

Kao uspomenu na ovaj događaj postulator Batelja je gaštaldu bratovštine Svih svetih Mihovilu Depolu te biskupu i župniku darovao medaljon koji čuva uspomenu na proglašenje blaženim kardinala Stepinca 1998. u Mariji Bistrici.