„Ova katedrala, još u obnovi ali ponovno ispunjena molitvom, povratak relikvija blaženoga Alojzija Stepinca i ređenje dvojice biskupa svjedoče tihu i snažnu istinu: Bog nije odustao od svoga naroda“, istaknuo je nadbiskup Kutleša na biskupskom ređenju mons. Marka Kovača i mons. Vlade Razuma.
„Draga braćo i sestre u Kristu! Danas, na spomendan svetoga don Ivana Bosca, stojimo u zagrebačkoj katedrali koja još nosi rane razornoga potresa“, započeo je svoju homiliju biskup zareditelj mons. Dražen Kutleša.
„Upravo ovdje, u katedrali koja je i sama znak Crkve u obnovi, primate vi, draga braćo Vlado i Marko, puninu sakramenta svetoga reda.“

„Doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati“ (2 Tim 4, 3 – 4).
Sveti Pavao ne iznosi uljepšanu sliku crkvene službe, nego realističnu i ozbiljnu opomenu.

Problem suvremenoga čovjeka nije u nepostojanju istine ili u njezinoj skrivenosti, nego u tome što se ne traži dovoljno ozbiljno.
Istina se ne otkriva oštrinom uma ni snagom argumenata. Ona se otkriva poniznošću srca.
Kršćanska istina nije nešto što se nameće ili posjeduje, nego dar koji se prima u molitvi, poslušnosti savjesti i spremnosti uskladiti život s Evanđeljem.

Draga braćo Vlado i Marko, vaša služba bit će obilježena upravo ovom napetošću.
Bit ćete kušani prilagoditi se kako biste bili prihvaćeni, otupiti oštricu Evanđelja kako ne biste smetali ili izazivali otpor.
Bit ćete potaknuti govoriti ono što se želi čuti, a ne ono što spašava.
No, Crkva ne živi od toga koliko je zanimljiva, nego od suglasja s istinom koja nam je objavljena u Isusu Kristu. Ne raste po mjeri ugodnosti, nego po vjernosti Gospodinu koji joj je povjerio Riječ života.

Sveti Pavao pišući Timoteju nimalo ne uljepšava stvarnost crkvene službe.
Čuvanje istine u biskupskoj službi spor je, ponekad iscrpljujući, ali uvijek zahtjevan hod.
Pavao zna da će Timotej doživjeti nerazumijevanje, osporavanje, pa i osamljenost. I upravo zato ne upućuje ga na strategije uspjeha, nego na vjernost

ređenici se tijekom molitve litanija svih svetih prostiru pred oltarom
Ne kaže mu: „Budi učinkovit!“, nego: „Ostani postojan!“ Ne kaže: „Pobijedi!“, nego: „Izdrži!“
Vaša će biskupska služba stoga biti obilježena trenucima u kojima nećete odmah vidjeti cjelinu puta.
Bit će odluka koje ćete morati donositi u tišini osamljenosti i bez potpore drugih.
Bit će trenutaka u kojima – dok budete slušali mučne ispovijesti do kasno u noć – nećete imati drugoga odgovora osim dijeljenja tišine pred Raspetim.

polaganje ruku na ređenika
Koliko god bili okruženi ljudima, na koncu pred Bogom ostajete sami sa svojom savješću. To nije prijetnja ni kazna, nego znak udjela u križu Gospodinovu.
Kada dođu trenuci umora ili tame, sjetite se da se bez križa istina pretvara u ideju; s križem, ona postaje život.
No, križ je put, a ne cilj. Cilj je uskrsnuće, ali njegovu će radost iskusiti samo oni koji su bili spremni koračati strpljivo, moliti postojano i nositi s pouzdanjem ono što im je povjereno.

tijekom posvetne molitve biskupa nad glavom ređenika dvojica đakona drže otvoren evanđelistar
Biskup nije osoba kompromisa, nego čuvar savjesti.
Draga braćo Vlado i Marko, bit ćete pozvani govoriti uime onih koji nemaju glasa: nerođenih, obespravljenih, prezrenih, zaboravljenih. No još češće, bit ćete pozvani i na nešto teže, na poniznu šutnju pred Bogom.

pomazanje novih biskupa krizmenim uljem
Biskup ne smije pristati na površne odgovore.
On ne improvizira nauk, ne prilagođava Objavu duhu vremena, nego prima, čuva i predaje ono što je primio od Apostola.
Njegova je zadaća biti most, a ne filter; svjetionik, a ne ogledalo javnoga mnijenja.

predaja biskupskih znakova: prstena, mitre i pastirskog štapa
U vremenu ideoloških, moralnih i duhovnih oluja narod Božji treba pastire savjesti, biskupe koji će biti svjetionici.
Njihova zadaća nije zaustaviti oluju, nego pokazati smjer; nije ukloniti tamu, nego u njoj zapaliti svjetlo.
U ovoj katedrali, pod zaštitom blaženoga Alojzija, Crkva danas moli da njezini novi biskupi budu čuvari savjesti i vjernosti istini koju su primili, a ne ljubitelji kompromisa.

predaja biskupskih znakova: prstena, mitre i pastirskog štapa
I danas Crkva vama, draga braćo Vlado i Marko, govori tim istim glasom Apostola: „Ostani u onome u čemu si poučen i čemu si vjeru dao“ (2 Tim 3, 14).
„Ostani!“, to je ključna riječ. Ne trči za svakim novim vjetrom nauka! Ne dopusti da te umore mijene svijeta!
Ostati znači hrabro vjerovati da je ono što je Krist predao Crkvi dovoljno i danas i sutra i u svako vrijeme.

Biskup nije izvor istine, on je njezin sluga.
Nije vlasnik Crkve, on je njezin čuvar.
Nije iznad Evanđelja, on je pod Evanđeljem.

Draga braćo i sestre, danas Crkva zagrebačka ne slavi savršenstvo, nego vjernost. Ne slavi dovršenost, nego nadu.
Ova katedrala, još u obnovi ali ponovno ispunjena molitvom, povratak relikvija blaženoga Alojzija Stepinca i ređenje dvojice biskupa svjedoče tihu i snažnu istinu: Bog nije odustao od svoga naroda.

U vama je, draga braćo Vlado i Marko, Crkva prepoznala takve biskupe i povjerava vam zadaću koja je istodobno uzvišena i teška:
da budete ljudi koji svjedoče istinu i kad drugi pred njom zatvaraju uši; da budete pastiri koji narod Božji vode prema Kristu i koji znaju da se istina ne nameće silom, ne brani vikom i ne čuva kompromisima, nego se čuva i prenosi dosljednim, poniznim i hrabrim životom.

Iznad svega, neka vas vodi Krist, Dobri Pastir.
On je Istina koja se ne posjeduje, nego traži; Istina kojom se ne koristi, nego kojoj se služi; Istina koja se ne brani silom, nego svjedoči ljubavlju.
Tko njega traži cijelim srcem, neće zalutati.

„Neka sve nas Božja riječ učvrsti u vjernosti istini, a Duh Sveti neka učini da Crkva zagrebačka uvijek ima pastire koji postojano traže Boga kako bi narod mogli voditi sigurnim putem spasenja. Amen“, zaključio je svoju homiliju zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša.
Homiliju u cijelosti, bule imenovanja biskupa, pozdravne govore i govore zahvale možete pročitati na stranicama IKA-e.
