„Čovjek koji sebe voli neće imati potrebu živjeti izvan sebe, s očima stalno usmjerenim na druge“, piše brat Jakov od Križa Milić na temu zavisti.
Zavist je gadna stvar, a nekad tako teško bježimo od nje.
Ne mora, doduše, uvijek biti negativna, može biti i nešto dobro ako nas potiče da budemo bolji, ako želimo nasljedovati dobar primjer osobe kojoj zavidimo na takav sveti način, ako želimo dobro toj osobi, ako joj se divimo i zahvaljujemo Bogu na onome dobrome što je učinio u njoj, ako želimo da bude još bolja i uspješnija i da se tako Bog nastavlja proslavljati.
Problem je kad pokušavamo umanjiti uspjeh drugoga čovjeka, ili kad ističemo aspekt koji ne valja, kad tražimo dlaku u jajetu svega onoga što netko čini.
Da, uspješan je, ali, sjećaš li se kad je ono napravio?
Da, uspješan je, ali ima li hobije?
Da, djeca su joj prekrasna, ali nikad nije radila.
Sve su to izrazi zavisti kojima odbijamo dati hvalu Bogu za ono dobro u životu drugoga čovjeka.
Zavist uglavnom kreće od manjka ljubavi koju čovjek ima prema sebi. Čovjek koji sebe voli neće imati potrebu živjeti izvan sebe, s očima stalno usmjerenim na druge.
Neće imati potrebu uspoređivati se i tražiti svoju vrijednost u umanjivanju vrijednosti drugog čovjeka.
Čovjek koji sebe voli živjet će u istini, prihvatit će ono loše u sebi, znajući da je bez Božje pomoći samo prašina, i bit će zahvalan Bogu zbog svega onoga dobroga što je učinio, i zbog toga se neće oholo uzdizati.
Čovjek koji sebe voli neće imati gorčinu u sebi jer nije najbolji u nečemu, ali će nastojati svaki dan biti najbolji što može biti.
Svijet bi bio značajno ljepše mjesto kad bi ljudi bili zagledaniji u sebe, nego u druge ljude.
Crkva bi bila značajno ljepše mjesto ako bismo tako živjeli, i manje pogledavali tko vozi koji auto, tko kako jede, tko je kako obučen, tko je kada na misi.
Bog sve vidi i Bog sve zna i on će svima suditi na kraju krajeva. Nije potreban moj sud i komentar. Nije potrebno da znam sve informacije u redovitim ogovaranjima s prijateljima i obitelji.
Trebam znati ono što se tiče moga života i Boga. Jer naš odnos s Bogom je avantura koja zahtijeva svu našu pažnju i svu našu koncentraciju.
Nemojmo trošiti energiju na ono što nas neće voditi njemu. Pusti Bogu da brine. Pusti Bogu da bude Bog. I radosno zahvaljuj za sve ono što čini. I tu ćeš naći svoj mir.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.