Uspoređujete li se s drugima? U nastavku donosimo ohrabrujuće misli koje bi vam mogle pomoći izboriti se s ovom napašću.

Bit poniznosti nije u tome da umanjujemo svoju vrijednost, nego da manje mislimo na sebe. Umjesto zagledanosti u dobra koja nemamo, zagledajmo se u Krista i steknimo njega. On je izvor svakog dobra, radosti i mira, izvor svega onoga za čime čeznu naša srca. Kada njega budemo posjedovali, tada ćemo posjedovati sve što nam treba i u našoj duši više neće biti mjesta za zavist.

"Crkva je zbog grijeha zavisti kroz povijest mnogo griješila jer je često sprječavala da Božji Duh djeluje po onomu koji je izlazio malo iz okvira. Ako nosimo Krista u sebi, mi ćemo znati prepoznati Krista u drugome, taman on išao potpuno drugačijim putem od nas i taman se ne slagali sa nekim njegovim stavovima", piše fra Mario Berišić na svojem Instagram profilu. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Fenomen zavisti stalno se spominje u Svetomu pismu, od Knjige Postanka do Otkrivenja. Ona je prouzročila neizrecivu štetu u raju, a kasnije Kajinu i Abelu. Zavist je bila očita u domu Abrahamovu, u kušnji Izraelaca u vrijeme Mojsija, a kralja Salomona uništila je. I David, Izaija i Jeremija patili su zbog zavisti. U Davidovu slučaju njegova vlastita zavist često je bila za osudu; u slučaju prorokâ radilo se o zavisti drugih. Naš je Gospodin bio meta ubojite zavisti. Još i danas sveci i proroci osjećaju žalac zavisti, a to će stanje trajati sve do kraja svijeta.

Mnogi dobri ljudi skloni su čuvati od zaborava sve uvrjede iz prošlosti, kao što su drevni Egipćani čuvali bočice sa suzama kako bi ih one podsjećale na žalosti iz prošlosti. Spojite to pamćenje nepravda sa zavišću pa ćete zacijelo dobiti nesnošljivost.