Djevojčice koje nisu znale za svijet izvan svog sela

Dvije djevojčice iz sjevernog Benina, koje su teško stradale u požaru goriva, a o kojima smo nedavno izvještavali, odrasle su u potpunoj izolaciji. Nikada nisu pohađale školu, ne govore francuski i ne poznaju pojam države, kontinenta ili svijeta izvan svog sela.

„One ne znaju za Hrvatsku, ne znaju za Europu, Afriku, Ameriku… To je za njih potpuna nepoznanica“, objašnjava s. Ivančica Fulir, redovnica Družbe Marijinih sestara Čudotvorne medaljice.

Njihov svijet svodio se na preživljavanje – pomaganje majkama u prodaji „krijumčarenog“ goriva uz cestu, u iznimno opasnim uvjetima. Nesreće su česte, zaustavljaju se razni neispravni motori i lako dođe do „vrcanja iskri“. U jednoj takvoj nesreći djevojčice su zadobile teške opekotine, osobito na rukama i udovima.

Dodaje kako su se djevojčice zbližile uz sestre i da su u stalnoj komunikaciji s njihovim majkama i stricem. Objasnili su im da postoje ljudi koji im žele pomoći.

One to slušaju, gledaju svojim velikim, nepovjerljivim očima i samo kimaju glavom. Njihovo povjerenje u sestre je veliko i sve što im predložimo, one će prihvatiti upravo zbog te ljubavi koja se razvila.

Pravo je čudo, kaže s. Ivančica, da su uopće ostale žive.

Odbijene u bolnici, primljene kod sestara

Nakon nesreće djevojčice su bile izbačene iz bolnice jer nitko nije htio da kod njih umru. Njihove majke nisu imale novca za liječenje. Tada su stigle u ambulantu sestara misionarki.

„Naša najiskusnija medicinska sestra ih je primila. Tjednima i mjesecima ih je previjala i liječila. Zahvaljujući njoj i uz Božju pomoć, djevojčice su ostale na životu“, svjedoči s. Ivančica.

Kada su se rane napokon počele zatvarati i prestale cijediti, djevojčice su primljene u sirotište. Obje su bez očeva, pa i prema socijalnim propisima imaju pravo na smještaj. Nakon božićnih blagdana po prvi su put u životu sjele u školske klupe.

Reakcija našeg naroda

Veliku ulogu u svemu ima i Hrvatska, koja je preko donacija već godinama prisutna u Beninu, od bunara i solarnih panela do lijekova i školovanja djece. Reakcija hrvatskog naroda ni ovaj put nije izostala.

S. Ivančica Fulir u Beninu / Foto: Facebook

„Uvijek govorim da su Hrvati poseban narod koji razumije i osjeća tuđu patnju. Iznenadila me brzina reakcije, ali s druge strane i nije, jer znam da se naš narod uvijek odazove kada je pomoć potrebna“, kaže sestra Ivančica.

„Ako se sada ništa ne učini, ostat će invalidi“

Volonterka Josipa Galić koja je, uz sestre, inicirala cijelu akciju pomoći, djevojčice je poznavala i ranije, no tek ju je susret uživo suočio s razmjerima tragedije.

„Do trenutka dok ih nisam vidjela, nisam bila svjesna koliko su njihove ozljede teške. Najviše me šokiralo to što su im stradale ruke, tetive. Ako se sada ništa ne učini, one će ostati invalidi do kraja života“, rekla je Josipa u programu HKR-a dok je svjedočila o svom „Božiću u Africi“ 2025. godine.

Upravo taj susret potaknuo je inicijativu da se djevojčice dovedu u Hrvatsku na daljnje liječenje. Trenutačno se čeka potvrda liječničkog tima KBC-a Rebro te suradnja s Ministarstvom zdravstva i Ministarstvom vanjskih poslova oko dokumentacije i viza.

„Rekla bi moja šogorica da sam bacila grudu snijega koja se sada zakotrljala. Sada čekamo. Vjerujem da će se Bog kroz sve ovo proslaviti“, dodaje.

Za sestre misionarke u Beninu volonterka Josipa nije „netko tko dođe i ode“. Iako formalno volonterka, sestre je doživljavaju kao dio svoje proširene obitelji i trajne misije koja nadilazi granice Afrike i Hrvatske.

„Kada Josipa dođe, nemam osjećaj da je došla neka strana osoba ili volonterka. Došla je jedna od nas. Naše misije u Beninu su i njezina kuća“, ističe s. Ivančica, naglašavajući koliko je važno da netko, nakon povratka u Hrvatsku, ne dopusti da se patnja ljudi na terenu zaboravi.

Dok sestre u Beninu svakodnevno služe, grade i liječe, njihove mogućnosti u jednom trenutku mogu postati ograničene.

Upravo tada ključnu ulogu imaju ljudi poput Josipe i drugih volontera koji u Hrvatskoj „povlače za rukav“, bude savjest i povezuju one koji mogu pomoći s onima kojima je pomoć najpotrebnija.

Svi koji se osjećaju pozvanima pomoći hrvatskim misionarkama u njihovu poslanju mogu to učiniti uplatom na račun Udruge za pomoć djeci Benina „Anđeosko srce“, a koju vode s. Ivančica Fulir i s. Dorotea Dundjer.

Podatci za uplatu:

Udruga za pomoć djeci Benina „Anđeosko srce“, Rim 44, 10 000 Zagreb

OTP banka

IBAN: HR0224070001100471904

SWIFT: OTPVHR2X

SVRHA UPLATE: operacija za rodice

Nije nužno ali ako uplata ne prolazi treba upisati i:

POZIV NA BROJ: nadnevak uplate bez točki i zareza npr. 11012026

MODEL: 00 ili 99

Cijelu Josipinu priču o njezinu volontiranju i odlascima u Afriku, koji traju već više od 15 godina, o iskustvima rada s djecom te posebnim afričkim jutrima i smirajima, poslušajte u emisiji Budimo mladi.