Danas svatko može biti „influencer“, ali može li „influencer“ biti evangelizator? U svijetu „lajkova“, pregleda i algoritama, Crkva se sve češće susreće s pitanjem kako naviještati Evanđelje u digitalnom prostoru, a pritom ostati vjerna njegovoj dubini i istini. Je li riječ o novom misionarskom prostoru ili o opasnosti koja prijeti površnošću i samopromocijom?
Ova nova forma misionarskog djelovanja, koje neki nazivaju „digitalnim apostolatom“, otvara mnoga pitanja:
Može li „influencerstvo“ biti oblik evangelizacije?
Možemo li spojiti evanđeosko poslanje sa zakonitostima društvenih mreža, a da pri tome ne izgubimo dubinu sadržaja?
Koje su prednosti i opasnosti takvog pristupa?
Zajedničke točke – „influencerstvo“ i evangelizacija?
Moć osobnog svjedočanstva
Središnja točka kod „influencera“ i evangelizatora jest osobno svjedočanstvo. Današnji čovjek traži autentičnost. Ne želi teorije, nego priče – stvarna, iskrena, životna iskustva.
„Influencer“ govori iz vlastitog iskustva, iz svog življenja, s mišlju da će njegova poruka doći do ljudi jer je osobna i autentična.
Influenceri / Foto: Canva
Slično vrijedi i za evangelizatora: nova evangelizacija, kakvu poznajemo kroz različite pokrete, temelji se na osobnom svjedočanstvu kao ključnoj metodi prenošenja vjere.
Korištenje suvremenih medija
„Influencer“ i evangelizator koriste digitalna sredstva: videosadržaje, društvene mreže, podcaste, kratke objave. Ovo pripada temeljnim sredstvima koja koriste u svom djelovanju.
U svjetlu crkvenog nauka to se može razumjeti kao nastavak poziva sv. Pavla VI. da Crkva treba govoriti „jezikom vremena“.
Evangelizator ulazi u taj svijet, a da ne gubi svoj identitet, već s ciljem da dosegne one koje tradicionalni oblici navještaja više ne mogu dosegnuti.
Oblikovanje zajednice
„Influencer“ teži što većem broju pratitelja – ne samo zbog brojeva, nego zato što želi da se njegova poruka širi.
Jubilej digitalnih misionarâ i katoličkih influencerâ / Foto: REUTERS/Remo Casilli
Evangelizator stvara zajednicu vjernika – fizičku župnu zajednicu ili virtualnu grupu. U oba slučaja radi se o uspostavljanju odnosa, pripadnosti i zajedničkog puta, piše Družina.
Zamke i opasnosti
Unatoč brojnim prilikama, na putu tzv. digitalne evangelizacije, kriju se i ozbiljne opasnosti.
Treba ih biti svjestan, uvažavati i na njih odgovarati uz pomoć duhovnog razlučivanja i u skladu s crkvenim naukom.
Individualizam i samopromocija
Temeljna opasnost „influencera“ je samopromocija. Iako se može činiti da se radi o širenju određene poruke, često je u prvom planu autorova slika. U tom smislu, „influencerstvo“ je po svojoj prirodi egocentrično – sve se vrti oko „mene“.
Svjetski susret mladih u Lisabonu / Foto: Vatican Media
Takav stav može biti u potpunoj suprotnosti s evanđeoskim duhom: kršćanin ne smije naviještati sebe, nego Krista. Evangelizacija stoga zahtijeva poniznost, povlačenje ega i unutarnju slobodu koja dopušta da Bog djeluje po nama, a ne zbog nas.
Mjerenje uspjeha brojkama
Digitalna kultura temelji se na metrikama: broj pregleda, „lajkova“, dijeljenja, komentara. Sve se mjeri.
Međutim, Evanđelje nije proizvod, a vjernik nije potrošač.
Ako mjerenje uspješnosti prenesemo i u evangelizaciju ili ako ćemo navještaj procjenjivati prema „lajkovima“, neizbježno ćemo skliznuti u površnost i pragmatizam. Gospodin nije rekao: „Imajte tisuće pratitelja“, nego: „Idite i učinite sve narode mojim učenicima“ (Mt 28, 19).
Površnost i smanjivanje zahtjevnosti poruke
Stil komunikacije „influencera“ često je pojednostavljen, kratak, vizualno privlačan. No vjera je zahtjevna i sadržajno bogata.
Samo nekoliko sekunda objave ne može obuhvatiti dubinu misterija spasenja. Tu se skriva opasnost banalizacije (trivijalizacije) vjere – prilagodbe kriterijima popularnosti radi privlačnosti.
Što kaže Crkva?
Što je Papa rekao na Jubileju influencera?
Papa Lav XIV. pozvao je digitalne misionare i katoličke influencere da postanu „agenti zajedništva“ i „poprave mreže“, kako na internetu, tako i u srcima onih koji su izgubili smisao života.
Jubilej digitalnih misionarâ i katoličkih influencerâ / Foto: REUTERS/Remo Casilli
„Koliko nam je danas potrebna istinska, duboka i konkretna mir – u svijetu, ali i u srcima“, rekao je, naglasivši da Crkva i njezini digitalni navjestitelji trebaju „hraniti mreže nadom, istinom i kršćanskim humanizmom“.
Mreže koje oslobađaju, mreže koje spašavaju, mreže koje liječe osamljenost i daju prostor drugome.
Pozvao je na napuštanje „maski“ i prihvaćanje vlastite ranjivosti da bi njihova prisutnost u digitalnom svijetu bila autentična i evanđeoska.
„Broj pratitelja ne određuje vašu vrijednost, nego istinsko zajedništvo koje gradite. Neka vaša prisutnost na mreži bude mjesto gdje ljudi ponovno otkrivaju ljepotu gledanja u oči, istinu, nadu i ljubav“.
Sinoda o sinodalnosti
Kako se ističe u Završnom dokumentu Sinode o sinodalnosti „Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje“, sinodalni proces ustrajno je skrenuo pozornost na neka specifična područja formacije Božjega naroda.
Prvo se odnosi na utjecaj digitalnog okružja na procese učenja, koncentraciju, doživljaj samoga sebe i svijeta te na izgradnju međuljudskih odnosa.
Digitalna kultura predstavlja ključnu dimenziju svjedočenja Crkve u suvremenoj kulturi i novo misionarsko područje u nastajanju.
To zahtijeva osiguravanje prisutnosti kršćanske poruke na internetu na pouzdane načine koji ne iskrivljuju njezin sadržaj ideološki.
Jubilej digitalnih misionarâ i katoličkih influencerâ / Foto: Vatican Media
Iako digitalni mediji imaju velik potencijal za poboljšanje naših života, oni također mogu uzrokovati štetu i povrede kroz zlostavljanje, dezinformacije, spolno iskorištavanje i ovisnost.
Moćan alat za službu Crkve
Za Vatikan pitanje više nije treba li se uključiti u digitalni svijet, nego kako se uključiti. Digitalni mediji moćan alat za službu Crkve, pa tako možemo podsjetiti na jedan primjer:
Pozitivan i vrlo jasan primjer toga je Jubilej mladeži na ljeto 2025. godine, koji je u zajedništvu s Papom okupio više od milijun mladih.
Trenuci molitve i zajedništva zabilježeni fotografijama i videozapisima brzo su se proširili društvenim mrežama, prijenosima uživo i drugim digitalnim kanalima. Na taj je način poruka susreta doprla i do onih koji nisu mogli biti fizički prisutni, pokazujući koliko digitalni prostor može biti mjesto susreta, svjedočanstva i nade.
Kako možemo pomoći i biti bolji komunikatori?
Na važnost zrele i odgovorne prisutnosti vjernika u digitalnom prostoru podsjeća i Dikasterij za komunikacije u dokumentu „Prema punoj prisutnosti – pastoralno razmišljanje o sudjelovanju na društvenim mrežama“.
Možemo i trebamo biti ti koji će prijeći s razumijevanja digitalnih medija kao „individualnog iskustva“ na ono koje se temelji na međusobnom susretu, što potiče izgradnju zajednice.
Papa Lav XIV. pozdravlja ljude iz vozila, na dan mise dobrodošlice Jubileja mladeži na Trgu svetog Petra, u Vatikanu, 29. srpnja 2025. / Foto: YARA NARDI / REUTERS
Umjesto da djelujemo kao pojedinci, proizvodeći sadržaj ili reagirajući na informacije, ideje i slike koje dijele drugi, potrebno je zapitati se:
kako možemo obnoviti online okružje i vratiti ga onome što može i treba biti: mjestu dijeljenja, suradnje i pripadnosti, utemeljenom na međusobnom povjerenju?
Dobri Samarijanci ili „ravnodušni promatrači“ na društvenim mrežama?
Društvene mreže mogu biti „put u Jerihon“, mjesto neplaniranih susreta, poput onih koje je Isus imao sa slijepim prosjakom uz cestu (Lk 18, 35 – 43), nadcarinikom skrivenim u granama smokve (Lk 19, 1 – 9) i ranjenim čovjekom kojega su razbojnici ostavili polumrtva (Lk 10, 30).
Na digitalnim raskrižjima nije dovoljno biti „kršćanin“ – brojni profili dijele vjerski sadržaj, ali ne grade stvarne odnose, a neprijateljske ili ponižavajuće poruke proturječe Evanđelju.
Nasuprot tome, poput dobrog Samarijanca, moramo konkretno djelovati i nastojati društvene mreže učiniti humanijim i odnosima vrijednim prostorima kroz stvarne stavove i kreativna djela.
Kako se može odražavati Božji „stil“ na društvenim mrežama?
Način izražavanja jednako je važan kao i sadržaj; možemo dobro komunicirati samo ako „dobro ljubimo“.
Sve što dijelimo – riječi, slike, videosadržaje ili animacije – treba biti u skladu sa stilom Krista koji je cijelim životom pokazao da je komunikacija darivanje sebe u ljubavi.
Jubilej digitalnih misionarâ i katoličkih influencerâ / Foto: REUTERS/Remo Casilli
Da bismo prenosili istinu, moramo biti pouzdani; da bismo prenosili dobro, sadržaj treba pomagati i poticati pozitivno djelovanje; da bismo prenosili ljepotu, poruka mora biti cjelovita i sagledana u širem kontekstu.
Poruka je uvjerljivija kada dolazi iz zajednice. Trebamo djelovati zajedno, staviti po strani osobne planove i prepoznati da smo svi dio cjeline. Suradnjom kao „udovi jedni drugima“ svjedočimo komunikaciju koja jača pripadnost i zajedništvo.
Svaki kršćanin je „mikroinfluencer“
Svi bismo trebali ozbiljno shvatiti svoj „utjecaj“.
Ne postoje samo makro, nego i mikroinfluenceri – svaki kršćanin je mikroinfluencer i treba biti svjestan svog potencijalnog utjecaja, bez obzira na broj pratitelja. Vrijednost poruke ne ovisi o osobi koja je prenosi; svaki Kristov sljedbenik može povezati druge s Božjim Kraljevstvom, čak i unutar najužeg kruga svojih odnosa.
Odgovornost raste s brojem pratitelja: što ih je više, to moramo biti svjesniji da ne djelujemo u svoje ime. Služiti zajednici, osobito u javnim vodećim ulogama, važnije je od promicanja vlastitih mišljenja na digitalnim platformama.
Biti promišljen
Kršćanski stil na društvenim mrežama treba biti promišljen, ne reaktivan. Trebamo paziti da ne upadnemo u digitalne zamke koje potiču sukob, bijes ili nesporazume i izbjegavati žustre, nepristojne rasprave.
Jubilej digitalnih misionarâ i katoličkih influencerâ / Foto: Vatican Media
Svi se možemo upustiti u traženje „trunja u oku“ drugih (Mt 7, 3), javne optužbe, poticanje podjela ili rasprave o tome tko je „najveći“ (Lk 9, 46).
Posebno zabrinjava kada takva površna komunikacija dolazi od crkvenih voditelja, jer daje legitimnost drugima da čine isto. Često je najbolje ili ne reagirati ili reagirati tišinom da se ne bi potvrdila štetna dinamika.
Kršćani su pozvani pokazati drugačiji put.
Biti aktivni, biti sinodalni
Društvene mreže mogu služiti za dijeljenje iskustava ljepote i patnje, potičući zajedničku molitvu i traženje dobra.
Biti aktivan znači uključivati se u projekte koji promiču ljudsko dostojanstvo, smanjuju digitalnu nejednakost, potiču pismenost, pomažu siromašnima i marginaliziranima te daju glas nezaštićenima.
Globalni izazovi zahtijevaju zajedničko djelovanje, ne pojedinačno – ne kao „individualni influenceri“, nego kao „tkalci zajedništva“, dijeleći talente, znanje i doprinos.
Isus je slao učenike „po dvojicu“ (Mk 6, 7) da bi zajedničkim hodom, pa i na društvenim mrežama, pokazali sinodalno lice Crkve.
Papa: Ne trebamo zaustaviti razvoj novih tehnologija, nego njima upravljati