Slaviti nekoga značilo bi veseliti se, iskazivati čast i zahvalnost, ali u iskrenosti svoga bića. Ne postoji čast i zahvalnost koja bi pridodala nekome više od samoga Boga. Ne samo da Bogu pripada najveća čast i hvala, nego njemu jedinome i pripada. Izvor svakoga dobra je Bog sam. Dobro izvan Boga ne postoji. Dobro bez Boga vodi u iskazivanje časti i zahvalnosti samome sebi i stvorenju.

Čemu mi težimo ako Bogu ne težimo? Da naše ime ostane upamćeno, da nas se djeca i ljudi sjećaju – da ostavimo iza sebe neizbrisivi trag… Hm… Sve je to lijepo, ali svaki trag koji nije tražio slavu Božju, Božju proslavu, trag je koji vodi u pustoš, a ne u nebo. Nebo je cilj. U nebu je slava. Za nebo smo stvoreni. Prema nebu stremimo. Za nebo živimo.

Prva koja je nebo zadobila po Božjoj milosrdnoj dobroti je Presveta Djevica. Velika, jer je uznesena na nebo. Velika, jer je bezgrešno začeta. Njezina djela su potpuno u svakom pogledu bila usmjerena da se Bog proslavi, jer jedinome njemu pripada čast i hvala.

Velika, jer je uznesena na nebo. Velika, jer je bezgrešno začeta.

Nagrada prati dobra djela, a djelo je vrijedno Božje nagrade koliko je spremno zahvaliti se Bogu. Nije mi prioritet ljudska pohvala i ljudske časti, dapače, ne želim ih, iako ih mogu imati, ali ih ne želim – nije mi stalo do toga koliko mi je stalo do djela koja pokazuju da vjerujem u Boga, takva djela su blagoslovljena zato što upućuju na blgoslov – Isusa Krista. Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje.

Blagoslovljeno bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije jer je jedinstvenom Božjom povlasticom bila sačuvana od istočnog grijeha od trenutka svoga začeća.

Djevica Marija najveće je Božje remek-djelo. Čudo nad čudima. Slobodno se i potpuno predala Božjem pozivu. Mi smo čudo, ali Djevica Marija je potpuno sebe darovala za Boga. To je ČUDO. Čudo je ono što je praktički nemoguće. A zbog čega se darovala Bogu? Zbog toga što smo mi stvoreni da s Bogom budemo za stolom i blagujemo ono što Bog blaguje. Nema ničega što bi Bog pridržao sebi, a ne bi s nama dijelio.

Sve moje je tvoje. Moja milina je i tvoja milina.

Gospa je prva koja uživa milinu, jer Bog dijeli po pravdi. Bog joj je darovao najveću čast. Da mu sjedi zdesna ili slijeva. Hijerarhijski gledano, uvijek i vječno, iza Presvetog Trojstva slijedi Marija. Mnogi će reći: Da, ali Ona je odabrana, posebna je. Bez grijeha je začeta. Istina, Bog ju je predodredio kao Majku Božju i Majku svih nas, ali ona je to postala suradnjom, prihvaćanjem Božje volje.

Radila je na tome da bude ono što Bog želi. Nije moralo tako biti. Nije bila pod prisilom kad je izgovorila: „Veliča duša moja Gospodina…“

Svi smo mi od Boga odabrani i posebni. Od prvog do zadnjeg, bez iznimke. Potencijal da se u nama ostvari posebnost i da budemo vječno zadovoljni leži u našoj vjeri, našem otvaranju Bogu. Posebnost ne dolazi bez da se nas pita. Imamo sve da budemo posebni jer to nam je Bog pripremio, ali trebamo surađivati s onim što piše u Evanđelju. Bezgrešna nam bila zagovornica prema tom cilju.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Patrika Križanca prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti na mrežnoj stranici Vjesnika.