Na zatvaranju Drugoga vatikanskog sabora, prije točno 60 godina, papa Pavao VI. uputio je poruku umjetnicima u kojoj odzvanja ta snažna istina. Ona glasi:

„Svijet u kojem živimo treba ljepotu kako se ne bi strovalio u očaj. Ljepota je, poput istine, ono što radošću ispunja srca ljudi, dragocjeni plod koji odolijeva trošenju vremena, koji ujedinjuje generacije i omogućuje da budu jedno u divljenju. I to sve zahvaljujući vama […] Nemojte zaboraviti da ste čuvari ljepote u svijetu” (Poruka umjetnicima, 8. prosinca 1965.).

Kako je snažna i aktualna ta misao i danas! Doista, svijet treba ljepotu umjetnosti kako bi sačuvao radost i nadu. Koliko je to vidljivo i u našem narodu! Koliko je puta upravo umjetnost čuvala dušu hrvatskoga čovjeka u trenutcima tame, u ratu, progonima, u vremenima kada je nada bila ugrožena.

Već na prvim stranicama Biblije čitamo da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku (usp. Post 1,27).

Nadbiskup Dražen Kutleša / Foto: Ante Mateša / IKA

To znači da svaki čovjek nosi iskru Božjega stvaralaštva. Umjetnički talenti koje vi posjedujete na poseban način izražavaju istinu takva čovjekova odnosa s Bogom Stvoriteljem. Umjetničko stvaranje dio je vašega poziva da Božju stvaralačku ljubav učinite vidljivom svijetu. Sveti Ivan Pavao II. u svome Pismu umjetnicima to jasno kaže:

„U čovjeku stvaratelju, odražava se njegova slika Stvoritelja“ te s pravom ističe da nitko bolje od vas umjetnika „ne može naslutiti onu radost i pathos kojim je Bog u zoru stvaranja pogledao na djelo svojih ruku“ (Pismo umjetnicima, 4. travnja 1999.).

Nisu svi ljudi pozvani biti umjetnici u posebnom smislu te riječi. No, svakome je čovjeku povjerena zadaća biti stvaratelj vlastitoga života (artifex) jer jedino je Bog Stvoritelj (Creator).

Sv. Ivan Pavao II. zato piše:

U određenom smislu čovjek od života treba napraviti umjetničko djelo, odnosno remek-djelo (Pismo umjetnicima).

Vi umjetnici imate poseban udio u Božjemu daru. Vaš umjetnički poziv jedinstven je dar: po njemu oblikujete materiju bojama, riječima i tonovima te činite vidljivom njezinu ljepotu, ali izražavate i sami sebe, svoju nutrinu i osobnost. Umjetnik „u umjetnosti pronalazi novu dimenziju i izvanredni put izražavanja za svoj duhovni rast. Stoga povijest umjetnosti „nije samo povijest djela, nego i povijest ljudi“ (Ivan Pavao II., Pismo umjetnicima).

Kada, primjerice, promatramo nadahnute Michelangelove freske u Sikstinskoj kapeli ili slušamo uzvišenu Bachovu glazbu, mi ne kontempliramo samo boje i note, mi dotičemo dušu umjetnika koja traži Boga i svjedoči da je ljepota kruna onoga što je istinito i dobro. Zato umjetnost nikada nije tek estetski dodatak, nego postaje put k Bogu, put kojim se srca otvaraju za Njegovu prisutnost.

Umjetnička djela tako postaju svjedočanstvo vjere, nade i ljubavi koja zahvaća iz izvora Istine.

Hodočašće umjetnika u Nacionalnom svetištu sv. Josipa / Foto: Ante Mateša / IKA

No, važno je naglasiti da umjetnički dar dolazi od Boga i vama je povjerena odgovornost da ga razvijate na slavu Božju i duhovno dobro ljudi. Svaki je talent ujedno zadatak. Moralna i umjetnička dimenzija vašega stvaralaštva neraskidivo su povezane.

Čak i umjetnici bez religioznoga nadahnuća znaju da iskustvo lijepoga i istinitoga „nije nešto dodatno i sekundarno u traganju za smislom i srećom, jer to iskustvo ne udaljuje od stvarnosti. Naprotiv, ono vodi prema izravnom sučeljavanju sa svakidašnjicom, oslobađa tu istu svakidašnjicu od tame, preobražava je i čini je svijetlom i lijepom“ (Benedikt XVI., Govor umjetnicima, 21. studenoga 2009.).

Sveto Pismo uvjerava nas da je sva stvorena ljepota znak koji upućuje na Boga:

Jer prema veličini i ljepoti stvorova možemo, po sličnosti, razmišljati o njihovu Tvorcu (Mudr 13, 5).

Sveti Augustin, obraćajući se Bogu kao izvorištu svake ljepote, uzviknuo je:

„Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio! A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. […] Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Mene su daleko od tebe držale one stvari koje ne bi postojale kad ne bi bile u tebi. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću, zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću, prosuo si miomiris, a ja sam ga upio pa uzdišem za tobom, okusio sam ga pa gladujem i žeđam, dotakao si me, i ja gorim za mirom tvojim“ (Ispovijesti, 27, 38).

Križ / Foto: Ante Mateša / IKA

Neka i vaša umjetnička nadahnuća, dragi umjetnici, budu takav govor duše koja čezne za beskonačnom Ljepotom, za samim Bogom. Vi ste kao vjernici umjetnici pozvani biti svjedoci vjere kroz ljepotu vašega stvaralaštva kako bi vaša djela bila očitovanje Božje ljepote svijetu.

Crkva je uvijek trebala umjetnost kako bi naviještala Božju Riječ i približila otajstva vjere ljudima svih vremena.

Pritom, sposobnost umjetničkih djela da svojom ljepotom potaknu ljudski duh na izlazak iz sebe, na uzdizanje iznad sivila svakidašnjice, na udivljenje pred stvorenim svijetom u izravnom je odnosu s kršćanskom nadom.

No, mogli bismo reći da vrijedi i obrnuto, da je dijalog ljepote i kršćanske nade uzajaman. Znamo da ne dijele svi ljudi isti doživljaj pojma ljepote, ali teško da će se naći itko tko bi zanijekao ljepotu izraženu u djelima umjetnika koji su u stanju kontemplirati Božja otajstva, otvoriti se svjetlu vjere i dopustiti da njihov umjetnički talent i sam bude preobražen epifanijom Božjega lica koje nam je zasjalo u Kristu.

„Koliko bi bilo osiromašenje za umjetnost napuštanje neiscrpiva izvora Evanđelja!” – usklik je pape umjetnika, svetoga Ivana Pavla II., koji dobro poznavao istinu te tvrdnje. Evanđelje je najdublji izvor ljepote, jer u njemu obitava sam Krist, Lice Očeve slave.

Dragi umjetnici, svima vam je poznata scena Kristova preobraženja na gori (usp. Lk 9, 28-36). Evanđelje kaže: „I dok se molio izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.“ (Lk 9, 29).

Stvaralački rad umjetnika koji u molitvi svoje srce uzdiže k Bogu i sam postaje molitva, a njegova djela očitovanje Božje slave. Stoga ne mislite da vas vaše vjerničko usmjerenje osiromašuje u izražaju ili ograničava u primjeni različitih tehnika svojstvenih svakoj pojedinoj umjetnosti. Ono što oplemenjuje i daje vrijednost vašim djelima duh je kojim stvarate, koji oblikuje vaše duše i vaše živote.

Hodočašće umjetnika u Nacionalnom svetištu sv. Josipa / Foto: Ante Mateša / IKA

U tom susretu umjetnosti i vjere, ljepote i nade, obje se strane duhovno obogaćuju: umjetnost pomaže da se vjera izrazi na razumljiv i osjetilan način, a vjera umjetnosti daje uzvišeni smisao, sposobnost kontemplacije Beskonačnoga povezujući ljepotu s istinom i dobrotom. Sveti Toma Akvinski u Bogu vidi izvor svake ljepote i „uzrok sjaja i sklada svih stvari“.

Kada umjetnost crpi iz Božjeg izvora, ona sjaji tim dubokim sjajem istine i sklada.

Svi smo svjedoci onoga što se događa kad se umjetnost odvoji od Božjeg izvora. Posvuda oko nas su tragovi takvoga odvajanja u arhitekturi, glazbi, pisanoj riječi, slikarstvu, kiparstvu. Kao što je, posebno u arhitekturi, ostavljen pečat totalitarnih režima lišenih topline i duha, tako suvremena „iluzorna, lažna, površna i zasljepljujuća ljepota“ novijih umjetničkih djela „čovjeka zatvara u njega samoga, pretvara ga u još većega roba koji je lišen nade i radosti“ (Benedikt XVI., Govor umjetnicima, 2009.).

Čovjek ostaje zaokupljen iluzijom, poput putnika koji se divi sjaju pustinjskih priviđenja, ali nikada ne utaži žeđ. Slabljenje nade, otuđenost, ratovi, pohlepa, zaraze, uništavanje okoliša, osamljenost koja dovodi do očaja oznake su našega vremena, a na vama je, očuvati plamen one ljepote koja uzdiže prema dobru i istini, koja daje nadu.

Svoje nadahnuće crpite na izvorima vjere, nade i ljubavi, budite ponosni jer ste prepoznali duboku vezu između Evanđelja i umjetnosti. Tu vezu Crkva čuva i njeguje. Večeras pridružujem svoj poziv pozivu koji su vam upravljali pastiri kroz cijelu povijest Crkve: „Trebamo vas. Naša služba treba vašu suradnju“ (Pavao VI., Homilija na Misi za umjetnike u Sikstinskoj kapeli, 7. svibnja 1964.).

Svijet vas treba kako bi iznova spoznao da ima srce koje je spremno na ganuće, kako bi otkrio Božji trag u stvorenjima.

Hodočašće umjetnika u Nacionalnom svetištu sv. Josipa / Foto: Ante Mateša / IKA

Zahvalimo Bogu danas za talente koje ste primili i za vjeru kojom ste ih oplemenili. I ovo naše hodočašće umjetnika prigoda je za ponovno otkrivanje te duboke duhovne i religiozne dimenzije umjetnosti koja u svakom vremenu obilježava njezina najuzvišenija ostvarenja.

Vaša prisutnost danas kao hodočasnika nade govori da shvaćate kako je vaš stvaralački put dio većega duhovnog putovanja. Svi smo mi hodočasnici na zemlji, u potrazi za Beskonačnim, beskrajnom Ljepotom, u potrazi za Bogom. Dok rastete u svom umjetničkom pozivu, pozvani ste rasti u svojoj vjeri. Jedno drugo podupire.

Liturgija je najveće umjetničko djelo Crkve, jer u njoj sam Bog oblikuje čovjeka.

Njegujte stoga život sakramenata i molitve, razmatrajte Riječ Božju i neka vam ona bude izvor nadahnuća. U Božjoj prisutnosti vaše će se srce napuniti onom pravom svjetlošću koja će prožeti i vaš umjetnički rad. Liturgija je najveće umjetničko djelo Crkve, jer u njoj sam Bog oblikuje čovjeka. U njoj neka vaša duša uči ritam, harmoniju i boju koji dolaze odozgor.

Nadbiskup Dražen Kutleša / Foto: Ante Mateša / IKA

Umjetnik vjernik nije osamljenik, on je dio tijela Crkve. Kao što je nekada fra Angelico, slikar i blaženik, svojom umjetnošću propovijedao Evanđelje kistom, tako i vi tražite načina da vaše sposobnosti budu na službu zajednice vjernika i čitavoga čovječanstva. Možda kroz uređenje liturgijskog prostora, skladajući glazbu koja uzdiže duše u molitvi, pišući književna djela koja nose nepromjenjivu poruku evanđeoske nade ili na bilo koji način kojim ljepotu stavljate u službu dobra.

Papa Lav XIV. u svome je obraćanju filmskim umjetnicima pozvao da se ne boje „suočiti s ranama svijeta“ (Govor na susretu s filmskim umjetnicima, 15. studenoga 2025.). To vrijedi za svaku umjetnost. Za slikara i kipara, za skladatelja i pisca, za arhitekta i glumca. Svatko na svoj način može pronaći ljepotu koja liječi rane svijeta. Vaša djela mogu postati snažno svjedočanstvo vjere u suvremenome svijetu prepunom rana, a gladnom smisla.

Često je upravo lijepo umjetničko djelo ono što otvori nečije srce za Božje otajstvo.

Jedan Bachov koral može u slušatelju rasplamsati čežnju za Bogom, a jedno platno ili skulptura mogu o Božjoj ljubavi progovoriti snažnije nego mnoge riječi. Neka vaša umjetnost bude ključ kojim otvarate srca ljudi za Otajstvo Božje prisutnosti u svijetu. Samo će tako doći do obnove nade.

Neka vas na vašem putu zagovara sveti Josip, zaštitnik ovoga svetišta. On je svoj jednostavni tesarski rad obavljao s ljubavlju prema Isusu i Mariji. Bio je stvaratelj i tako umjetnik dajući oblik drvetu koje je, između ostaloga, trebalo služiti Sinu Božjemu.

S poniznošću i žarom prigrlite svoj poziv umjetnika-vjernika. Budite svjedoci Ljepote koja ne gasne, svjedoci vjere u Boga koji je “izvor svake ljepote”. Neka Duh Sveti, najveći umjetnik, ispuni vaša srca nadahnućem, mudrošću i snagom. Vaša umjetnost tada će doista biti molitva i hvala Bogu, a svijetu putokaz prema punini kršćanske nade.