Vjerovati u smrt i uskrsnuće Kristovo te živjeti pashalnu duhovnost ulijeva nadu u život i potiče nas da ulažemo u dobro. Posebno nam pomaže da ljubimo i jačamo bratstvo, koje je nesumnjivo jedan od velikih izazova suvremenog čovječanstva, kako je jasno prepoznao papa Franjo.

Bratstvo izvire iz duboko ljudske činjenice.

Sposobni smo za odnose i, ako to želimo, znamo graditi autentične veze među sobom. Bez odnosa koji nas podupiru i obogaćuju od samog početka našeg života, ne bismo mogli preživjeti, rasti, učiti. Ti su odnosi mnogostruki, različiti po obliku i dubini.

Papa Lav XIV. na redovnoj općoj audijenciji / Foto: Vatican Media

Ali sigurno je da se naša ljudskost najpotpunije ostvaruje kada jesmo i živimo zajedno, kada uspijevamo doživjeti istinske, a ne formalne odnose s osobama koje su nam blizu.

Ako se zatvorimo u sebe, riskiramo da obolimo od samoće, pa i od narcizma koji druge promatra samo kroz vlastiti interes.

Drugi tada postaje netko od koga uzimamo, a nikada nismo istinski spremni dati, darovati se.

Dobro znamo da ni danas bratstvo nije nešto samo po sebi razumljivo niti neposredno. Mnogi sukobi, brojne ratne situacije širom svijeta, društvene napetosti i osjećaji mržnje, čini se, svjedoče suprotno.

Papa Lav XIV. na redovnoj općoj audijenciji / Foto: Vatican Media

Ipak, bratstvo nije tek lijep, ali neostvariv san, nije tek želja nekolicine naivnih idealista. No, da bismo nadvladali sjene koje ga ugrožavaju, potrebno je vratiti se izvorima i crpiti svjetlo i snagu od Onoga koji nas jedini oslobađa otrova neprijateljstva.

Riječ „brat“ potječe od vrlo drevnog korijena koji znači brinuti se, imati na srcu, podupirati i pomagati.

Kada se primijeni na svaku ljudsku osobu, postaje poziv i poticaj.

Često mislimo da se pojam brata ili sestre odnosi samo na krvno srodstvo, na pripadnost istoj obitelji.

opća audijencija na Trgu sv. Petra / Foto: Vatican Media

No, dobro znamo koliko neslaganja, raskola, pa i mržnje može razoriti odnose čak i među rodbinom, a ne samo među strancima.

To pokazuje koliko je danas, više nego ikad, potrebno ponovno promisliti o pozdravu kojim se sveti Franjo Asiški obraćao svima, bez obzira na njihovo geografsko, kulturno, vjersko ili doktrinarno podrijetlo.

Omnes fratres – „svi braća“, bio je inkluzivan način kojim je sveti Franjo stavljao sve ljude na istu razinu, jer ih je prepoznavao u zajedničkoj sudbini dostojanstva, dijaloga, prihvaćanja i spasenja.

Papa Franjo ponovno je oživio taj pristup Siromaška iz Asiza, ističući njegovu suvremenost nakon osam stoljeća u enciklici Fratelli tutti.

Vjernici na općoj audijenciji na Trgu sv. Petra / Foto: Vatican Media

Ono svi, koje je za svetog Franju značilo otvoren znak univerzalnog bratstva, izražava bitnu crtu kršćanstva koje je od samih početaka navještaj Radosne vijesti namijenjene spasenju svih ljudi, nikada u isključivom ili privatnom obliku.

To se bratstvo temelji na Isusovoj zapovijedi koja je nova jer ju je On sam ostvario – kao obilno ispunjenje volje Očeve:

zahvaljujući Njemu, koji nas je ljubio i dao samoga sebe za nas, i mi možemo ljubiti i darovati život za druge, kao djeca istoga Oca i istinska braća i sestre u Isusu Kristu.

Isus nas je ljubio do kraja, kaže Evanđelje po Ivanu (usp. 13,1). Kada se već približava muka, Učitelj dobro zna da se Njegovo zemaljsko vrijeme privodi kraju. Boji se onoga što dolazi, proživljava najstrašniju patnju i napuštenost.

Njegovo uskrsnuće trećega dana početak je nove povijesti. Učenici postaju potpuno braća – nakon tolikog vremena provedenog zajedno – ne samo kada proživljavaju bol Isusove smrti, nego osobito kada ga prepoznaju kao Uskrsloga, kada primaju dar Duha i postaju njegovi svjedoci.

Vjernici na općoj audijenciji na Trgu sv. Petra / Foto: Vatican Media

Braća i sestre podupiru se međusobno u kušnjama, ne okreću leđa onima koji su u potrebi: plaču i raduju se zajedno, u djelatnoj perspektivi jedinstva, povjerenja i uzajamnog oslonca.

To je dinamika koju nam sam Isus predaje: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio“ (usp. Iv 15,12).

Bratstvo i sestrinstvo koje nam daruje Krist, koji je umro i uskrsnuo, oslobađa nas negativne logike sebičnosti, podjela i nadmoći te nas vraća našem izvornom pozivu – u ime ljubavi i nade koje se svakoga dana obnavljaju.

Uskrsli nam je pokazao put kojim treba ići s Njim, da bismo se osjećali i bili doista „svi braća i sestre“ („fratelli tutti“).