Potrebno je kopati u sebi i oko sebe kako bismo potom mogli gledati u Krista te tako ponizno i strpljivo graditi, kao što nas uči tisućljetna povijest Crkve, istinsku vjersku zajednicu sposobnu širiti ljubav, promicati poslanje, naviještati, slaviti i služiti apostolskom učiteljstvu, piše Vatican News.

Tako je papa Lav XIV. razmišljao o poslanju Crkve kao zajednice aktivnih vjernika, u homiliji na misi koju je danas, 9. studenoga, predvodio povodom blagdana Posvete bazilike svetog Ivana Lateranskog.

Pred 2 700 okupljenih vjernika te uz koncelebraciju 160 svećenika i 10 biskupa, Sveti Otac je podsjetio na važnu povijest rimske katedrale koju je dao izgraditi rimski car Konstantin nakon što je 313. godine kršćanima dao slobodu bogoslužja, a koju je nekoliko godina kasnije posvetio papa Silvestar I.

Foto: Vatican Media

Rimski biskup je istaknuo da je ta bazilika, Majka svih Crkava, mnogo više od spomenika i povijesnog sjećanja.

Ona je znak žive Crkve, sagrađene od izabranog i dragocjenog kamenja u Isusu Kristu koji je zaglavni kamen.

To nas podsjeća da i mi sami, kao živo kamenje, moramo na ovoj zemlji tvoriti duhovni hram koji je crkvena zajednica, Crkva, društvo vjernika koje u lateranskoj bazilici potvrđuje svoju najsnažniju i najočitiju vanjsku strukturu – istaknuo je Petrov nasljednik te dodao:

„Kada radimo svim svojim snagama za Kraljevstvo Božje, ne budimo nestrpljivi i površni: kopajmo duboko, slobodni od kriterija svijeta koji prečesto traži neposredne rezultate jer ne poznaje mudrost čekanja.“

Da bismo mogli graditi moramo najprije gledati u Krista

Papa se najprije osvrnuo na važnost temelja bazilike svetog Ivana objašnjavajući da su oni koji su sagradili rimsku katedralu pronašli dovoljno čvrsti temelj na kojemu su mogli izgraditi sve ostalo kopajući duboko i s naporom, pa su tako spriječili da se struktura s vremenom uruši.

Također, mi kao radnici žive Crkve, prije nego što počnemo podizati veličanstvene strukture, moramo kopati u sebi i oko sebe kako bismo uklonili svaki nestabilni materijal koji bi nam mogao onemogućiti da dođemo do same stijene koja je Isus Krist. Citirajući stoga današnje čitanje iz Prve poslanice svetog Pavla apostola Korinćanima, u kojemu stoji da nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist, Sveti Otac je objasnio:

„To znači neprestano se vraćati njemu i njegovu Evanđelju, poslušni djelovanju Duha Svetoga. U suprotnom, postoji opasnost da preopteretimo teškim strukturama građevinu koja ima slabe temelje.“

Foto: Vatican Media

Crkva je gradilište

Petrov nasljednik se zatim osvrnuo i na današnji evanđeoski odlomak u kojemu se Zakej, bogat i moćan čovjek koji osjeća potrebu susresti Isusa, penje na stablo kako bi ga vidio među mnoštvom. Taj čin je neobičan i neprikladan za osobu njegova položaja koja je navikla da dobiva sve što želi.

Papa je istaknuo da to penjanje na grane za Zakeja znači priznati vlastita ograničenja i nadvladati ponos. On tada doista uspijeva susresti Isusa te započinje novi život:

„Isus nas mijenja i poziva da radimo na velikom Božjem gradilištu, mudro nas oblikujući prema svojim nacrtima spasenja. Posljednjih se godina često koristila slika gradilišta kako bi se opisao naš crkveni hod. To je lijepa slika koja govori o djelovanju, kreativnosti i zalaganju, ali i o naporu i problemima, ponekad vrlo složenima, koje treba riješiti.“

U Rimu postoji veliko dobro koje raste

Ta slika gradilišta izražava stvarni i opipljivi napor kojim naše zajednice rastu iz dana u dan, u dijeljenju karizmi i pod vodstvom pastira – istaknuo je Sveti Otac te podsjetio  također da ni u povijesti bazilike nisu nedostajali kritični trenuci, zastoji i ispravci projekata tijekom njihovih provođenja. Ipak, zahvaljujući upornosti onih koji su nam prethodili, danas se možemo okupljati na ovom prekrasnom mjestu – istaknuo je te nastavio:

„Danas u Rimu, s mnogo uloženog napora, postoji veliko dobro koje raste.

Ne dopustimo da nam taj napor onemogući prepoznati dobro i radovati se zbog njega, kako bismo raspirili i obnovili naš žar. Uostalom, ljubav koju živimo oblikuje i naše lice Crkve kako bi svima bilo sve jasnije da je ona majka, majka svih Crkava ili čak mama, kako je rekao sveti Ivan Pavao II. govoreći djeci upravo na današnji blagdan.“

Rimski biskup je istaknuo da Crkva u Rimu u ovom trenutku živi provedbenu fazu Sinode u kojoj ono što je dozrelo tijekom godina rada sada zahtijeva da prođe kroz usporedbu i provjeru na terenu. Dodao je da to podrazumijeva da moramo nastaviti hoditi uzbrdo i raditi s povjerenjem kako bismo zajedno rasli.

lateranska bazilika / Foto: Pixabay

Važnost liturgije

Papa Lav XIV. je na kraju istaknuo bitan aspekt misije koju ima svaka katedrala, a to je liturgija, odnosno vrhunac prema kojem teži svo djelovanje Crkve i izvor iz kojeg proizlazi sva njezina snaga. Upravo u liturgiji bivamo izgrađeni kao hram Božji, kao prebivalište njegova Duha te primamo snagu da naviještamo Krista u svijetu – rekao je Sveti Otac te dodao:

„Briga za liturgiju na mjestu gdje se nalazi Petrova stolica treba stoga biti uzor za sav Božji narod, u poštivanju normi, u pažnji prema različitim osjetljivostima sudionika liturgije, prema načelu mudre inkulturacije, a ujedno u vjernosti onom stilu svečane umjerenosti koja je tipična za rimsku tradiciju, a koja može donijeti mnogo dobra dušama onih koji u njoj aktivno sudjeluju.“

Citirajući Govore svetog Augustina u kojima stoji da ljepota nije drugo doli ljubav, a ljubav je život, Papa je istaknuo da je liturgija područje u kojem se ta istina ostvaruje na osobit način.

Izrazio je nadu da se posveti pažnja jednostavnoj ljepoti liturgijskih obreda koja može izraziti vrijednost bogoslužja u svrhu skladnog rasta čitavoga Kristova Tijela, te da onaj tko pristupa oltaru rimske katedrale može potom poći dalje ispunjen onom milošću kojom Gospodin želi preplaviti svijet.