Prigodom spomendana blaženika i mučenika, Janjevčanina fra Serafina Glasnovića Kodića i Letničanina don Antona Muzića, mostarsko-duvanjski biskup Petar Palić predslavio je u srijedu, 5. studenoga, misno slavlje u crkvi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u zagrebačkoj Dubravi, izvijestila je IKA.

U homiliji je biskup Palić pozvao na zahvalnost Bogu za neizmjeran dar svjedočanstva vjere, nade i ljubavi koje su ostavili blaženi fra Serafin i don Anton.

Bili su hrvatski svećenici, sinovi hrvatskog naroda, rođeni u mjestima najstarije hrvatske dijaspore.

Podsjećajući na navješteno Evanđelje o Isusovom upozorenju da Njegov učenik ne može biti nitko tko svoj život voli više od Njega:

„Ove riječi nisu ugodne. Nisu ni trebale biti. Ali na današnji dan, dok slavimo život i svjedočanstvo blaženih Serafina Glasnovića Kodića i don Antona Muzića, ove riječi postaju stvarne i opipljive. Ove riječi postaju stvarnost u životima dvojice hrvatskih svećenika iz Janjeva i Letnice, s Kosova, koji su točno razumjeli što Isus traži. Bit ću veoma jasan u vezi s time tko su ti ljudi bili. Bili su hrvatski svećenici, sinovi hrvatskog naroda, rođeni u mjestima najstarije hrvatske dijaspore.“

Foto: IKA

Biskup je naglasio da to nije nevažan detalj, nego ključno za razumijevanje njihovog svjedočanstva.

„Ima, nažalost, onih koji niječu njihov identitet, koji bi prepisivali njihovu povijest. No, istina je važna. Ovi ljudi bili su Hrvati koji su dali svoje živote za Krista, i njihov hrvatski identitet bio je dio dara koji su ponudili Bogu“, dodao je biskup Palić i nastavio:

Naši blaženi mučenici izračunali su cijenu. Znali su što će odanost zahtijevati.

„Godine 1944., kada je komunistički režim Envera Hoxhe počeo sustavno progoniti Crkvu u Albaniji, blaženi fra Serafin i don Anton suočili su se s izborom o kojem Isus govori u današnjem Evanđelju. Mogli su se odreći svoga svećeništva, redovništva, zanijekati svoju vjeru, napustiti svoje vjernike i nastaviti živjeti. Ili su mogli ostati vjerni i umrijeti. Izabrali su Krista. Izabrali su križ i svoja tijela i živote suobličili raspetom Kristu mučeničkom smrću: fra Serafin u svibnju 1947., u svojoj 54. godini života, a don Anton u proljeće 1948. godine, u svojoj 27. godini života.“

„Prije nego što govori o križu, Isus pripovijeda dvije parabole, o čovjeku koji gradi kulu i o kralju koji ide u rat. Obje priče imaju istu poruku: izračunajte cijenu. Razmislite što će to zahtijevati. Ne počinjite ako niste spremni završiti“, objasnio je biskup te istaknuo:

„Naši blaženi mučenici izračunali su cijenu. Znali su što će odanost zahtijevati. Režim nije skrivao svoje namjere. Izbor je bio jasan: surađivati ili umrijeti. I oni su izabrali radije umrijeti nego iznevjeriti Krista, Njegovu Crkvu ili svoj svećenički identitet.“

Biskup Palić je objasnio i zašto je tako važan njihov identitet, iako smo svi katolici ili kršćani:

„Drugi vatikanski koncil nas uči da Crkva obogaćuje raznolikost naroda i kultura. Hrvatski narod je Crkvi dao svece i mučenike, teologe i misionare, bogatu duhovnu tradiciju. Blaženi fra Serafin i don Anton dio su tog dara. Negirati njihov hrvatski identitet, tvrditi da su nešto što nisu, nije samo povijesna neistina, to je duhovna krađa. Oduzima hrvatskom narodu pravo na naslijeđe svetosti. Oduzima sveopćoj Crkvi razumijevanje kako milost djeluje kroz specifične kulture i narode. Očuvanje identiteta ne protivi se kršćanskoj univerzalnosti.“

Istaknuo je kako blaženici nikada nisu koristili svoj hrvatski identitet kao razlog za mržnju prema drugima ili za nijekanje duhovne tradicije i identiteta drugih.

Foto: IKA

„Živjeli su među Albancima. Pomagali su Albancima. Voljeli su svoje albanske susjede. Ali nisu prestali biti Hrvati kako bi to činili. Njihova ljubav bila je ukorijenjena u njihovom identitetu, a ne protivna njemu.“

Biskup Palić je na kraju naglasio: „U svijetu koji često zahtijeva da izbrišemo svoje identitete u ime jedinstva, ili suprotno, da oružjima svojih identiteta napadamo druge, ovi mučenici nam pokazuju treći put: da cijenimo tko smo, kao dar od Boga, da taj dar stavimo u službu sveopće Crkve i da budemo spremni prije umrijeti nego negirati bilo koji dio istine, uključujući istinu o tome tko smo i o tome tko su drugi.“

Nakon misnoga slavlja biskupima su darovani medaljoni s likovima bl. Serafina i don Antona, a u samostanskoj dvorani je Klapa Janjevo, koja je pjevala na misnome slavlju, predstavila svoj prvi nosač zvuka „Najljepši dar“.