Biskup, čiju službu kineske vlasti nikada nisu službeno priznale, pokopan je 31. listopada u obiteljskoj grobnici u rodnom selu Wuqiu, u pokrajini Hebeiju, izvijestila je Agencija Fides.

„U Kini je golemo polje u koje treba posijati Evanđelje Isusa Krista“, govorio je biskup Jia još 2016., kada je već bio u poodmakloj dobi.

„Moj život sastoji se u govoru o Isusu. Ništa drugo nemam za reći niti učiniti.“

Njegove su riječi bile jednostavne, ali duboko proživljene jer je, kako je znao reći, „sve dane svoga života posvetio svjedočenju Krista, i to svima“.

Julius Jia Zhiguo bio je uhićivan i zatvaran desetak puta zbog odbijanja pridruživanju Patriotskoj katoličkoj kineskoj udruzi (dio Crkve pod kontrolom Kineske komunističke partije) i odvajanja od Rima. Još je kao mladi bogoslov podvrgnut „preodgoju kroz rad“ tj. bio je 15 godina u zatvoru. Nakon završetka Kulturne revolucije zaređen je za svećenika 1980., a iste godine i za biskupa.

Unatoč čestim pritiscima, nadzorima i kućnim pritvorima, nastavio je pastoralni rad, tješeći vjernike i odgajajući nove svećenike. Na optužbe da djeluje bez dozvole vlasti odgovarao je jednostavno: „Ja sam biskup, a biskup mora zaređivati. To je moje poslanje.“

Kad su mu državni službenici ponavljali da Crkva u Kini mora biti „neovisna od Rima“, Jia im je mirno uzvraćao:

„Nemoguće je odvojiti se od Pape. Punina zajedništva s Rimom dio je naše vjere.“

U godinama koje su prethodile potpisivanju povijesnog sporazuma između Svete Stolice i kineskih vlasti 2018., Jia je neumorno pozivao na jedinstvo unutar Crkve. Podsjećao je na riječi pape Benedikta XVI. koji je kineske katolike pozvao na pomirenje, rekavši: „Mi smo poslušali Papu – pomirenje sa svima koji su u zajedništvu s Petrovim nasljednikom.“

Bio je uvjeren da imenovanje biskupa mora ostati u nadležnosti Rima: „Biskupa mora imenovati Papa. Mi vjerujemo Papi jer vjerujemo Gospodinu koji vodi svoju Crkvu.“

U posljednjim desetljećima života biskup Jia živio je u domu u kojem su redovnice skrbile o sedamdesetak siročadi, među njima i djeci s invaliditetom. To je, govorio je, bilo njegovo najveće djelo: „To je ono najvažnije, ono što mi je najbliže srcu. U toj se stvarnosti vidi Isusova ljubav prema svakom čovjeku.“

Bilo je mnogo patnji, ali Bog je bio uz mene, i to je bilo dovoljno.

Njegovu su inicijativu pomagali i budistički donatori, a u Kini je bila prepoznata kao simbol tihe karitativne prisutnosti Crkve u društvu. Sirotište su vlasti 2020. navodno srušile jer nije imalo vladino odobrenje. Iste je godine biskup, čije svjedočanstvo podsjeća na našeg bl. Alojzija Stepinca, posljednji put pritvoren.

Biskup Jia nije govorio o sebi kao o mučeniku, nego kao o čovjeku koji je u teškoćama pronašao snagu u vjeri: „Bilo je mnogo patnji, ali Bog je bio uz mene, i to je bilo dovoljno.“

Vjernici njegove biskupije danas oplakuju svoga pastira, ali također zahvaljuju Bogu za dar njegova života. U njemu vide svjedoka onih koji su, kako je pisao sv. Augustin, „u progonstvima svijeta i utjehama Božjim“ sačuvali vjeru i predali ju novim naraštajima.