Na tradicionalnom nacionalnom hodočašću, 5. listopada, sudjelovali su pripadnici Hrvatske vojske i policije, hrvatski branitelji i njihove obitelji, hrvatski vatrogasci, pripadnici Ravnateljstva Civilne zaštite i Hrvatskog Crvenog križa, ratni vojni invalidi Domovinskog rata, članovi obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, pripadnici Oružanih snaga Federacije Bosne i Hercegovine, pripadnici povijesnih postrojbi, pripadnici Ministarstva pravosuđa i pravosudne policije, Carinske uprave.

Foto: MORH / Tomislav Brandt

Valja spomenuti kako su i ove godine, devetnaesti put za redom, u hodočašću sudjelovali vojnici koji su pješice hodočastili iz Petrinjske vojarne do Marije Bistrice. Još je nekoliko skupina
hodočasnika-pješaka sudjelovalo u ove godine: kadeti Hrvatskog vojnog učilišta; časnici, dočasnici i vojnici bojne Puma iz Varaždina; djelatnici PU varaždinske i pripadnici ATJ Lučko.

Zapovjednik 33. vojnog hodočašća bio je zamjenik zapovjednika Zapovjedno operativnog središta brigadir Tomislav Kasumović, a zamjenik zapovjednika bio je glavni policijski savjetnik Marko Brtan.

Svečano misno slavlje započelo je ulaznom procesijom na čelu koje je bio Križ – Ranjeni Isus Novog Farkašića, zatim Pralik Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnoga Zavjeta, stjegovi Republike Hrvatske, Svete Stolice i Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj te godišnja zavjetna svijeća hrvatskih vojnika, policajaca i hrvatskih branitelja koju su na početku misnog slavlja zapalili zapovjednik hodočašća brigadir Tomislav Kasumović i zamjenik zapovjednika Marko Brtan.

Foto: MORH / Tomislav Brandt

Euharistijskim slavljem predsjedao je vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj msgr. Jure Bogdan u koncelebraciji s drugim svećenicima.

Na temelju navještenog Evanđelja ove nedjelje biskup Bogdan govorio je o vjeri ne samo kao o intelektualnom stavu, nego kao o životnom povjerenju u Boga koji nas ljubi i koji nam je objavio
svoju ljubav u Isusu Kristu:

Umnoži nam vjeru!

„U Evanđelju koje smo navijestili apostoli mole Gospodina: ‘Umnoži nam vjeru’ (…) Ova molba apostola i naša je molba, molba svakog od nas. Pozvani smo od Gospodina u ovaj zemaljski život, ušli smo u Otajstvo njegova, božanskog života po sakramentu krštenja te kao kršćani hodimo ovim svijetom sa svom zahtjevnošću i odgovornošću koje sa sobom donose visoke norme kršćanskoga života. A to je život u vjeri i po vjeri.“

Foto: MORH / Tomislav Brandt

Objasnivši što uistinu znači vjerovati, biskup je rekao:

„Vjera znači vjerovati upravo u tu Božju ljubav koja se ne umanjuje pred čovjekovom opakošću, pred zlom i smrću, već je kadra preobraziti svaki oblik ropstva, dajući nam mogućnost spasenja. Imati dakle takvu vjeru, znači susresti Boga; imati takvu vjeru znači pouzdati se u Boga poput djeteta, koje dobro zna da se unatoč svim teškoćama, svim problemima, može osjećati sigurnim u krilu svoje majke.“

Foto: MORH / Tomislav Brandt

„Koliko nam svima treba takve vjere? Čvrste vjere! Prokušane vjere! Vjere koja živi i raste u dobrom poznavanju Svetoga pisma; vjere koja se hrani sakramentima Crkve, njezinim naukom i njezinim istinama.“

Vojni ordinarij istaknuo je kako suvremeni svijet prolazi pak kroz dramu nevjere koja „postaje načinom života i načinom mišljenja – života i mišljenja kao da Boga nema.“

„Naša se vjera suočava s nevjerom kojoj je profit pod svaku cijenu sve, a načela društvene pravednosti i poštenja priča koja ni na što ne obvezuje. (…) Takvoj nevjeri obitelj je najveće zlo, odgoj za čestit ljudski i kršćanski život prisila koje se treba osloboditi, zdravo obrazovanje i škola prostor za nametanje vlastitih ideoloških koncepcija nošenih iskrivljenom slikom onoga što je čovjek. To je nevjera koja se hrani podjelama, projicira sukobe, namješta kompromise, ne trpi suprotna mišljenja, agresivna je i istodobno prijetvorno tolerantna.“

Gorki plodovi

„To je nevjera koja buči u medijskom prostoru namećući svoje predrasude kojima smeta vjera, iritantna im je svaka molitva, i privatna i javna; snebiva se nad dugim redovima onih koji rado, često i u velikom broju pristupaju sakramentima. To je nevjera kojoj su crkve tek materijalna nepokretna kulturna dobra, a ne prostor životnog susreta s Bogom; nevjera kojoj su kateheza i mladih i odraslih utočište za neprosvijećene i one nesposobne za društveni život i svakodnevnu borbu s izazovima života. Nekada su nam govorili da je religija – vjera opium za narod! Takvoj je nevjeri briga za starije i nemoćne gubljenje vremena, potrošena na one koji ničemu više ne koriste, briga za okoliš iluzija naivaca koji ne znaju zakone ekonomije, a domoljublje romantična saga utemeljena na mitovima… To je, braćo i sestre, sve nevjera. I sve su ovo njezini gorki plodovi.“

Foto: MORH / Tomislav Brandt

Biskup je zaključio da je, unatoč tome što se u današnjem svijetu nevjera snažno suprotstavlja vjeri, Crkva dužna nastaviti prenositi kršćansku vjeru, tj. „naviještati čvrsto i jasno Krista, Krista
raspetog Božju snagu i Božju mudrost  (usp. 1 Kor, 23-25), Spasitelja i Otkupitelja čovjeka i njegovo Evanđelje.“

U tom smislu, biskup je na završetku propovijedi govorio o dvije bitne dimenzije vjere: naprije crkvenoj (eklezijalnoj), a zatim i marijanskoj:

„Vjera nužno ima crkveni oblik; ispovijeda se iz unutrašnjosti Kristova tijela, kao konkretno zajedništvo vjernika. Ona tako nije privatna stvar, individualistička koncepcija, subjektivno mišljenje, već se rađa iz slušanja i predodređena je da se izgovori i postane navještaj.“

Najvjernija odvjetnice, na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom!

„Molimo se, Majci Crkve i Majci naše vjere, da nam Gospodin po njezinu moćnom zagovoru uveća vjeru; da nam uveća vjeru u ovim vremenima goleme nevjere, u vremenima velike suprotstavljenosti vjeri s kojima je naša vjera pozvana hrabro se suočavati. Da Krist Gospodin, jedini Spasitelj čovjeka, uvijek bude svjetlo na našem putu i da svjetlo vjere trajno u nama raste. Najvjernija odvjetnice, na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom. Amen.“

Foto: MORH / Tomislav Brandt

Liturgijsko pjevanje predvodile su klape Hrvatske ratne mornarice „Sv. Juraj“ i policijska klapa „Sv. Mihovil“, uz sviranje Orkestra Oružanih snaga RH pod ravnanjem zapovjednika dirigenta
bojnika Ivana Kšeneka. Orgulje je svirao Dubravko Ćepulić Polgar.