Prije svega važno je znati da su dezinformacije namjerno stvorene netočne informacije s ciljem manipulacije i zavaravanja javnosti. Pažljivo su oblikovane tako da budu emocionalno privlačne, lako prenosive i djelomično utemeljene na istini što nažalost doprinosi njihovom teškom prepoznavanju kod prosječnog medijskog korisnika.

Dezinformacije se često odnose na teme od javnog interesa poput politike i zdravlja jer takve teme izazivaju jake emocije i potiču ljude na brze reakcije. Njihova glavna svrha nije samo širenje laži, već i stvaranje sumnje, poticanje neprijateljstva, narušavanje društvene kohezije i ugrožavanje demokratskih procesa.

Upravo je kombinacija istine i laži ono što dezinformacije čini posebno opasnima i teško prepoznatljivima.

Naime, mnoge se dezinformacije sastoje od dijelova istinitih informacija, poput autentičnih fotografija ili videozapisa izvađenih iz konteksta, koje se na određeni način smještaju uz neistinite informacije. Na taj način stvaraju privid vjerodostojnosti, što otežava njihovo razotkrivanje.

Dodatno, dezinformacije često koriste jednostavan i emotivan jezik, senzacionalističke naslove i pojednostavljene narative. Njihova je svrha privući pozornost i potaknuti brzu reakciju čitatelja/gledatelja/slušatelja, zbog čega se lako i brzo šire, osobito na društvenim mrežama koje su česti izvori informiranja kod medijskih korisnika.

Moć dezinformacija ne leži samo u sadržaju, nego i u načinu na koji se šire.

Većina ih se širi preko društvenih mreža i digitalnih kanala na kojima algoritmi „nagrađuju“ ono što izaziva najviše reakcija.

Posljednjih su godina Claire Wardle i Hossein Derakhshan napisali brojne znanstvene radove o toj temi te su jedni od najcitiranijih znanstvenika kada su dezinformacije u pitanju. Oni ističu da postoje različiti oblici širenja neistinitih informacija u medijskom prostoru. Lažno povezivanje je čest oblik manipulacije, a najpoznatiji primjer su takozvani clickbait naslovi koji ne odgovaraju sadržaju članka. Tu su i obmanjujući sadržaji, koji koriste tehniku uokvirivanja, poput selektivnog odabira citata ili statističkih podataka, kako bi se stvorio iskrivljen dojam.

Neke od najraširenijih manipulacija uključuju netočan kontekst, kada se istinit sadržaj dijeli izvan izvornog konteksta. To se događa kada se stare fotografije ili videozapisi prikazuju kao da su novi ili kada se povezuju s događajima s kojima zapravo nemaju veze. Neke dezinformacije objavljuju se čak i pod lažnim imenima poznatih novinara ili uglednih institucija, što im daje dodatnu vjerodostojnost u očima publike.

Manipulirani sadržaji su oni koji su digitalno izmijenjeni, a u potpunosti izmišljeni sadržaji su kreirani od nule pri čemu su najopasniji oblici takvih dezinformacija tzv. deepfake sadržaji. Riječ je o sadržajima u kojima osobe izgledaju i govore stvari koje nikada nisu rekli. Takav sadržaj može izgledati uvjerljivo, iako je u potpunosti umjetno generiran.

Među oblicima neistinitih informacija Wardle i Derakhshan ističu satiru i parodiju, koji iako su poseban oblik medijskog izražavanja, mogu nenamjerno zavarati publiku, pogotovo kada se dijele na društvenim mrežama bez konteksta. Svi ovi oblici dezinformacija pokazuju složenost informacijskog prostora te potrebu za kritičkim razmišljanjem i provjerom informacija.

Zbog svega toga borba protiv dezinformacija jedan je od najvećih izazova današnjeg društva.

Ona zahtijeva ne samo tehničke alate i provjeru činjenica, nego i razvijanje medijske pismenosti, kritičkog razmišljanja i odgovornosti kod svakog korisnika interneta.

***

Rubriku „Glas istine“ u okviru projekta „KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama“ Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom „Glas istine – Vox Veritatis“ želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke Crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.