Srećom, nikada nismo uistinu sami — imamo neke nebeske prijatelje koji su prošli svojim teškim putevima i mogu nas inspirirati i voditi. Zamislite da okupljate svetu „braću“ koja će vam čuvati leđa — mentore u hrabrosti, integritetu i vjeri. Osim poznatih junaka poput sv. Josipa ili sv. Franje, evo šest manje poznatih svetih pomagača za modernog čovjeka, svaki s pričom i vrlinom savršeno prilagođenom borbama s kojima se muškarci danas suočavaju:

U vrevi karijera i poslova, sveti Homobonus iz Cremone je zaštitnik za kojeg niste znali da vam je potreban. Talijanski trgovac tkaninama iz 12. stoljeća, vodio je uspješan posao s besprijekornom iskrenošću i velikodušnim srcem. Za razliku od mnogih srednjovjekovnih svetaca koji su bili redovnici ili svećenici, Homobonus je bio laik koji se natjecao na tržištu – no svoj je posao tretirao kao Božji poziv.

Sv. Homobonus / Foto: Facebook Zivotopisi Svetaca

Svoje bogatstvo nije smatrao osobnom dobiti, već sredstvom za pomaganje drugima

Po svemu sudeći, ostao je skroman, živio je jednostavno i rješavao sporove u svojoj zajednici. Za današnjeg čovjeka pod pritiskom da „napreduje“ pod svaku cijenu, sveti Homobonus dokazuje da integritet nije samo moguć, već i moćan. On je podsjetnik da možete biti i poslovni čovjek i čovjek kreposti, koristeći svoj rad i uspjeh da služite svojoj obitelji i zajednici. Kada novac počne dominirati, zamolite sv. Homobonusa da vam pomogne održati ravnotežu – da radite naporno, ali pošteno i nikada ne gubite iz vida veće dobro.

Karijera i javna postignuća možda donose pohvale, ali sv. Ljudevit Martin pokazuje da čovjekovo najveće nasljeđe može biti ljubav koju ulijeva u svoju obitelj. Iako mnogi vjernici možda već znaju za ovog francuskog sveca iz 19. stoljeća – i oca voljene sv. Terezije iz Lisieuxa – on je sjajan primjer odanog supruga i oca čije se tiho herojstvo odvijalo u domu.

Sv. Louis Martin

Ljudevit i njegova supruga Zélija nosili su se s radostima odgoja devetero djece (iako je četvero umrlo mlado) i tugama bolesti i gubitka. Kroz svaki uspjeh i kušnju, „čvrsto su vjerovali da je Bog s njima“ u svim izazovima bračnog života, roditeljstva i posla. Ljudevit je vodio mali posao kako bi uzdržavao svoju obitelj, ali nikada na štetu provođenja vremena sa svojim kćerima ili njegovanja njihove vjere.

Kroz svaki uspjeh i kušnju, „čvrsto su vjerovali da je Bog s njima“ u svim izazovima

Zapravo, dom pun ljubavi i molitve koji su on i Zelija stvorili ne samo da je iznjedrio sv. Tereziju, već je i duboko utjecao na bezbroj drugih. Suvremeni očevi i muževi mogu se ohrabriti primjerom Ljudevita Martina koji je doista postojano i nježno vodio. Podsjeća nas da biti zaštitnik i skrbnik jednako znači duhovno vodstvo i emocionalnu prisutnost kao i plaću. Osjećate li pritisak da budete “Superman” za svoju obitelj? Zamolite sv. Ljudevita da moli za vas. On će vas potaknuti da date prioritet onome što je zaista važno – vjeri, vjernosti, suosjećanju – i da vjerujete da Božja milost ispunjava naše ljudske praznine kod kuće.

Kad svijet zahtijeva da se slažete s mnoštvom, blaženi Franjo Jägerstätter pokazuje da je moguće slušati svoju savjest. Franjo je bio austrijski farmer i obiteljski čovjek 1930-ih koji je donio konačnu nepopularnu odluku: odbio je boriti se za Hitlerovu vojsku u Drugom svjetskom ratu zbog svoje katoličke vjere. U malom selu gdje su svi ostali podržavali ili barem pristajali na nacistički režim, Franjo je sam rekao „ne“.

Bl. Franjo Jägerstätter / Foto: Wikipedia

Prijatelji, susjedi, čak i svećenstvo molili su ga da se ne odupire zbog svoje obitelji, ali nije mogao ignorirati zlo koje je vidio: „Uvjeren sam da je najbolje govoriti istinu, čak i ako me to košta života“, napisao je iz zatvora. I doista, to ga je koštalo života — pogubljen je giljotinom 1943. zbog izdaje, a njegove posljednje riječi bile su da je „potpuno vezan u unutarnjem jedinstvu s Gospodinom“.

Uvjeren sam da je najbolje govoriti istinu, čak i ako me to košta života

Teška stvar, da – ali hrabrost Franje Jägerstättera može inspirirati svakog čovjeka koji se suočava s pritiskom da izda vlastite vrijednosti. On dokazuje da tihi integritet može biti duboko herojski. Većina nas neće biti strijeljana zbog svojih uvjerenja, ali mogli bismo se suočiti s ismijavanjem na poslu, društvenim reakcijama ili teškim odlukama gdje činiti pravu stvar znači stajati sam. Tada se obratite Franji. Ovaj skromni farmer koji je postao mučenik osnažit će vas da hrabro slijedite svoju savjest, bez obzira koliko se usamljeno osjećate, vjerujući da je na kraju karakter ono što je važno.

Ako mislite da je vaša prošlost previše divlja ili vaš temperament preburan da biste ikada bili sveti, upoznajte svetog Mojsija Crnog – dokaz da čak i najgrublji karakteri mogu postati nježni divovi. Mojsije je živio u Egiptu u 4. stoljeću i započeo je kao nešto sasvim drugo od sveca: bio je odbjegli rob koji je postao vođa zloglasne bande razbojnika poznate po teroriziranju sela.

Sv. Mojsije Crni / Foto: Facebook Saint Moses & Anba Abraam Coptic Orthodox Church

Po svemu sudeći, bio je ogromnog rasta, vatrene krvi i spretan s mačem. Ali nakon godina nasilja, Mojsije se preobratio kada se skrivao među pustinjskim redovnicima kako bi izbjegao zakon. Miroljubivi načini života redovnika su ga dirnuli i šokirao je sve tražeći krštenje i pridruživši se samostanu. Zamjena mača molitvom nije bila laka – godinama se borio s ljutnjom i iskušenjem da se vrati svom starom životu.

Godinama se borio s ljutnjom i iskušenjem da se vrati svom starom životu

Ipak, Božjom milošću, Mojsije se preobrazio u uzornog redovnika poznatog po svojoj izvanrednoj strpljivosti, milosrđu i poniznosti. U jednoj priči čak mirno savladava skupinu razbojnika koji su ga napali, a zatim ih odvlači u kapelu i oprašta im – što dovodi do njihovog obraćenja! Drugi put, ušao je na sastanak noseći vreću pijeska koja je propuštala na leđima, rekavši da je trag pijeska poput njegovih mnogih grijeha, koje je odlučio ne vidjeti dok su ga tražili da sudi drugom bratu.

Sveti Mojsije je na kraju umro kao pravi kršćanski mučenik – odbio se boriti kada je nova banda pljačkaša napala samostan, dragovoljno prihvaćajući smrt radije nego da se vrati nasilju. Za muškarce koji se danas bore s ljutnjom, agresijom ili burnom prošlošću, sveti Mojsije Crni je ikona nade. On pokazuje da prava čvrstoća nije zastrašivanje drugih; već pobjeda nad samim sobom. Prava snaga leži u poniznosti i samokontroli. Kada vam se rasplamsa bijes ili vas stare navike vuku, zatražite pomoć od ovog bivšeg žestokog momka koji je postao svetac. On će vam pomoći da usmjerite taj hrabar duh u borbu za dobru bitku – zaštitu slabih, opraštanje uvreda i ovladavanje svojim strastima.

Nakon dugog stresnog dana, primamljivo je umrtviti se pićem, tabletama, pornografijom ili drugim porocima koji potajno zarobljavaju toliko muškaraca. Časni Matt Talbot je prijatelj koji točno zna kako izgleda ta bitka – i kako je dobiti. Matt je bio običan Irac radničke klase (rođen 1856.) koji je do tinejdžerskih godina upao u teški alkoholizam. Više od desetljeća bio je rob pića, trošeći svu svoju plaću u pubu i tonući u očaj.

Sluga Božji Matt Talbot / Foto: Facebook Matt Talbot Hope Book

Tada je uslijedila prekretnica: jedne večeri 1884. godine, 28-godišnji Matt našao se bez prebijene pare i ponižen kada mu čak ni njegovi prijatelji s kojima je pio nisu htjeli kupiti pivo. Sit svega, teturao je kući i rekao majci da će „položiti zavjet“ – svečano obećanje Bogu da će se odreći alkohola. Ispovjedio se i zavjetovao na trijeznost tri mjeseca… zatim šest… a zatim doživotno.

U početku je bilo jako teško, ali Matt je crpio snagu iz svakodnevne mise, molitve i sakramenata. Također je zamijenio svoju pub rutinu djelima pokore i služenja: odlaskom u Anonimne alkoholičare, crkvene grupe i anonimnim pomaganjem susjedima u potrebi. Nevjerojatno, ostao je trijezan preostalih 40 godina svog života i doživio duboko unutarnje obraćenje.

Kada je iznenada umro na ulici u Dublinu 1925. na putu do crkve, ljudi su otkrili da je potajno nosio teške lance ispod odjeće kao znak pokore – to nam govori koliko je ozbiljno shvaćao predaju svojih želja Bogu.

Ljudi su otkrili da je potajno nosio teške lance ispod odjeće kao pokornički znak

Matt Talbot još nije kanonizirani svetac, ali je proglašen časnim slugom Božjim, a mnogi ga smatraju zaštitnikom u prevladavanju ovisnosti bilo koje vrste. Zapravo, do danas oni koji se bore s alkoholom, drogama, kockanjem – čak i porocima poput pornografije ili pušenja – posjećuju njegov grob ili se pridružuju molitvenim društvima zazivajući njegov zagovor.

Njegova poruka modernim ljudima je poruka nade: bez obzira koliko se osjećali porobljeno ili zaglavljeno, promjena je moguća. Uz Božju pomoć možete prekinuti okove koji vas vežu. Mattov život također pokazuje da sama borba može postati put do svetosti – njegova ovisnost ga je dovela do izvanredne poniznosti, discipline i oslanjanja na Božje milosrđe. Stoga, ako se u tajnosti borite protiv vlastitih loših navika ili ovisnosti, nemojte odustati. Pozovite Matta Talbota da moli s vama. On je nebeski sponzor bez osuđivanja koji će bodriti svaki mali korak oporavka i pomoći vam da pronađete podršku i milost koja vam je potrebna da ostanete slobodni.

Nijedan popis muškaraca ne bi bio potpun bez uskoro kanoniziranog bl. Piera Giorgia Frassatija. On je oličenje života ispunjenog vjerom, zabavom i prijateljstvom. Iako je njegov život bio kratak, svima je pokazao kako nas svetost ne treba učiniti tmurnim ili dosadnim; umjesto toga, vjera može biti avantura.

Pier Giorgio Frassati /Foto: Catholic Exchange

Pier Giorgio bio je živahan mladi Talijan rođen 1901. godine, student kemije i strastveni planinar koji je svoj kratki život ispunio prijateljstvom, podvalama, služenjem i molitvom. Danju je možda organizirao planinarski ili skijaški izlet; noću je često izlazio kako bi donio hranu i utjehu siromašnima u potrebi. Gajio je duboku ljubav prema euharistiji i krunici, ali i ljubav prema smijehu i životu – jednom je slavno upalio budilice na snooty zabavi svojih prijatelja samo da bi stvorio kaos, zbog čega je dobio nadimak “Teror elite”.

Za Piera Giorgia nije bilo proturječja između pobožnosti i uživanja u životu. Zapravo, svoje planinske ekspedicije s prijateljima nazivao je „konkretnim trenucima apostolata“, videći avanturu na otvorenom kao način doživljavanja Boga i izgradnje vrlina. Sebe i svoje prijatelje gurao bi doslovno do većih visina – često završavajući uspon postavljanjem zastave s natpisom „Verso l’Alto“ („U visine!“), što je postao njegov moto za težnju prema Bogu.

Za Piera Giorgia nije bilo proturječja između pobožnosti i uživanja u životu

Pier Giorgiova radost bila je zarazna, no ukorijenjena je u žrtvi: davao je novac za vlak siromašnijima od sebe i na kraju, sa samo 24 godine, umro je nakon što se zarazio dječjom paralizom od istih ljudi kojima je služio. Njegov sprovod bio je otkrivenje – deseci siromašnih u Italiji pojavili su se na ulicama, plačući za mladićem koji se tiho brinuo za njih. Bl. Piera Giorgia papa Ivan Pavao II. nazvao je „Čovjekom blaženstava“ jer je tako bujno živio Isusova učenja.

Za današnje muškarce, posebno mladiće, on dokazuje da biti vjeran ne znači propustiti nešto – to znači živjeti život punim plućima, sa svrhom i ljubavlju. Osjećate li se iscrpljeno, izmučeno ili izolirano? Neka vam Pier Giorgio bude brat. On će vas inspirirati da ustanete, izađete i učinite nešto dobro – da se molite, igrate, volite i prihvatite avanturu slijeđenja Krista s velikim osmijehom na licu. Kao što je Pier Giorgio volio reći: „Verso l’Alto!“ – uvijek u visine idemo.