To se dogodilo i proroku Jeremiji u vrijeme kad je babilonska vojska opsjedala i napadala Jeruzalem, kako čitamo u prvom čitanju, piše Svjetlo riječi.
Razumljivo je da je propaganda vladara, koji su poticali cijeli narod na rat protiv Nabukodonozora i njegove vojske – za slobodu i neovisnost svog naroda – bila vrlo jaka.
Ali Jeremija, Božji prorok, nadahnut Duhom Svetim, razumio je razlog te opsade, kao i njezine posljedice – i zbog toga je savjetovao narodu da sklopi mir s neprijateljem, jer će inače Jeruzalem biti osvojen i razoren, a narod porobljen i prisilno deportiran u Babilon.
Zbog takvog propovijedanja, vlasti su odlučile ubiti Jeremiju, samo zato što im je govorio istinu!
Dakle, velik je rizik govoriti istinu ljudima, koji više vole laži nego istinu. Međutim, Jeremija, svjestan opasnosti od smrti, hrabro se suočava s tom opasnošću i prihvaća smrtnu kaznu, te ne podržava laži vladara.
Ali, čak i u takvoj situaciji, Bog pronalazi način da spasi svog proroka od smrti – i Jeremija nije umro od gladi, kako su željeli njegovi neprijatelji.
Isus u Evanđelju još jače naglašava tu ideju.
On nije došao na ovaj svijet da bi milovao čovjeka i uspavao ga, nego da bi ga prodrmao i probudio iza sna: „Oganj dođoh baciti na zemlju, i kako bih volio da je već planuo!”
Povjerenje u nebeskog Oca i u istinu vjere, koju je Isus Krist donio, mora jarko gorjeti i zahvatiti cijeli svijet.
To će se dogoditi tek nakon njegove muke, smrti i uskrsnuća, ali neće se dogoditi bez poteškoća, jer ljudi ne vole istinu. Više vole ugodne laži nego surovu istinu, koja im peče savjest. Zato izbjegavaju istinu.
Krist nas upozorava da će zbog njega nastati razdor u obitelji: dvojica će se boriti protiv trojice, a trojica protiv dvojice.
Otac protiv sina i sin protiv oca, majka protiv kćeri, kći protiv majke… Jedan će biti na Kristovoj strani tijelom i dušom, a drugi, također tijelom i dušom, bit će protiv njega. I tu nema nikakva dogovora, nema kompromisa!
Jer ako se slažeš sa zlom, izgubio si dušu.
Moraš se boriti do kraja, čak i žrtvovati svoj život, ako je potrebno – da spasiš svoju dušu. Jer ako odustaneš, izgubio si život i ovdje i u vječnosti.
Borba dobra protiv zla je žestoka i beskompromisna borba, jer svaki kompromis samo širi opseg zla, a protiv zla se tada bori još teže i s težim posljedicama.
Zbog toga nas Poslanica Hebrejima u drugom čitanju potiče da „postojano trčimo u borbu koja je pred nama” i završava snažnom tvrdnjom: „Još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha.”
Svi mi vrlo dobro znamo što je dobro, a što loše, a ipak smo puno spremniji slijediti loše primjere većine ljudi oko sebe, nego dobre primjere pojedinaca, za koje znamo da su sveti ljudi i da vrše volju Božju.
Zašto se ne odlučimo za dobro, protiv zla?
Zašto nam ne odgovara izolirati se od zle većine i pridružiti se manjini svetaca? Ne bi li za svakoga od nas bila veća čast biti na Božjoj strani, bez obzira na to što smo možda izolirana manjina, nego biti s većinom onih koji niti poznaju, niti ljube Boga, i uzalud troše svoje živote, gubeći i dušu i tijelo u vječnim mukama u paklu?
Mi volimo sve svoje rođake i prijatelje i upravo zbog toga ne prihvaćamo njihova zla, njihove grijehe, gubitak njihovih duša.
Boreći se za spas njihovih duša, spašavamo i njih i sebe. Tako se ta vatra, koju je Isus donio na zemlju, pali i širi po cijelom svijetu, šireći Kraljevstvo Božje među svim ljudima.
Dao nam Bog da budemo uspješni sudionici ove borbe za Njegovo Kraljevstvo u svijetu! Amen.