Na današnji dan, prije točno 30 godina, prema mjestu Matići kod Orašja u Bosanskoj Posavini, iz bijesa zbog svježeg i potpunog vojnog poraza u operaciji „Oluja“, pripadnik srpskih postrojbi, po zapovijedi svojih nadređenih, ispalio je granatu, koja je svoju balističku putanju završila aktiviranjem eksplozivnog punjena u neposrednoj blizini deset hrvatskih mladića.

Od samo jedne neprijateljske granate u Matićima nastradalo je deset mladića, od kojih osam smrtno, a dvojica su je preživjela kao stopostotni invalidi. Među nastradalim mladićima čak su četvorica bila sjemeništarci, prenosi Večernji list.

Foto: Bosanska Posavina / Facebook

„Dvojica su od njih bili moji školski kolege. Rastali smo se radosno na kraju trećeg razreda. Svoje mjesto u školskim klupama Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu, u kojima smo se, napokon, trebali pripremiti za maturu, moji prijatelji su zamijenili trajnim mjestom u svojoj rodnoj Bosanskoj Posavini, na mjesnom groblju u Matićima, gdje u nizu stoji osam crnih spomenika s njihovim imenima i malim portretima“, piše Ivan Ninković za portal Biram dobro.

„Pjesma nam govori – Zlatna polja, naša Posavina, grobovi su puni njenih sinova. Hodao sam mnogim grobljima palih vojnika, gdje su postrojeni bijeli križevi, gdje je pala mladost koja je izabrala služenje, gdje je tuga uzvišena i isprepletena s vječnom zahvalnošću. Međutim, groblje u Matićima je drukčije. Ovih osam grobova spomen je na čupanje srca i razdiranje duše majki i očeva, sestara i braće, gdje sve drugo osim tišine biva neprikladno.“

Dječaci i momci, još uvijek bliži školskim klupama nego oružju, ukradeni su ovom životu u jednom trenu.

„Možda je i to razlog zašto se u ovih 30 godina tako malo moglo čuti o malom mjestu Matići. Samo po sebi je herojsko jer je na prvoj crti bojišnice godinama odolijevalo neprijateljskim napadima. Međutim, ipak ostaje zapamćeno kao poprište jedne od onih tragedija koje se vrlo rijetko spominju, no koje zauvijek oblikuju ljude, obitelji i zajednice koje ih prežive. Dječaci i momci, još uvijek bliži školskim klupama nego oružju, ukradeni su ovom životu u jednom trenu.“

Ne dolazimo u Matiće iz obveze, nego iz potrebe

„Trideset godina nakon njihove smrti, nas desetak, njihovih školskih kolega, prijatelja i suvremenika, uspjelo se organizirati u nakani pohoda njihovih grobova. Premda su nam životni putevi prilično različiti, svi smo osjetili da nas oni i dalje povezuju. Ne dolazimo u Matiće iz obveze, nego iz potrebe. Iz tihe, duboke unutarnje dužnosti prema onima kojima ništa više ne možemo vratiti. “

Majke i očevi koji su ostali bez sinova, sela bez momačke graje, škole bez učenika, sjemeništa bez sjemeništaraca, utakmice bez suigrača.

„Na njihovim grobovima ćemo im ispričati sve o našim obiteljima koje nam je Bog podario, ali i o svijetu koje je siromašnije mjesto bez njih. Jer što znači izgubiti osam mladića iz jednog sela? U ratu koji je ionako bio nemilosrdan, to znači izgubiti samo srce budućnosti. To znači obitelji koje nikada neće biti zasnovane. To znači majke i očevi koji su ostali bez sinova, sela bez momačke graje, škole bez učenika, sjemeništa bez sjemeništaraca, utakmice bez suigrača. To znači ranu koja ne zarasta. To znači prihvatiti šutnju koja je uslijedila. Nije bilo kamera, nije bilo političkih govora. “

Jer što znači izgubiti osam mladića iz jednog sela?

„No, tijekom 30 godina, o njima se ipak pričalo. Ne sumnjam da su najmiliji s njima u snovima čak i razmijenili pokoju riječ. Pričali su oni kojima su istinski nedostajali, oni koji su ih voljeli. I ove redci nastaju iz zahvalnosti što su postojali. Što su nam bili darovani, pa makar na kratko. Što su, premda bez glasa, progovorili o cijeni života, o cijeni ljubljene nam domovine Hrvatske i boli koja će nas uvijek učiti poniznosti.“ Neka ovaj zapis bude mali kamen u mozaiku sjećanja.

Matići i šira Bosanska Posavina predstavljaju tihu, zaboravljenu žrtvu

„Neka postane jedan od onih tragova koje ne brišu ni vrijeme ni ravnodušnost. I neka nas podsjeća da ljudska lica, osobito ona mladenačka, ne smiju postati brojevi. Jer, dok s ponosom slavimo Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, spomen na akciju Oluju, koja simbolizira vrhunac hrvatske oslobodilačke borbe: strateški uspjeh, nacionalno jedinstvo, povratak okupiranog teritorija i dugo sanjanu slobodu, događaj koji se slavi službeno, snažno, ponosno – s mimohodima, govornicima, pjesmom i zastavama, nasuprot tome, Matići i šira Bosanska Posavina predstavljaju tihu, zaboravljenu žrtvu. “

Sloboda nije plod samo onih dana kad zvone zvona i vijore zastave. Ona se rađa i u tišini ogromnog gubitka, u selima koje je povijest zaobišla, ali koje je Bog upisao u Vječnost.

„Tamo nema pobjedničkih govora, a jedini mimohodi su oni usamljenih stamenitih Posavljaka koji koračaju prema grobovima svojih sinova, vječnih dječaka. Jedno malo selo koje je u jednom trenutku dalo skoro sve. To je slava bez slave, herojstvo bez priznanja, osjećaj gubitka koji se ne uklapa lako u narativ pobjede.“

05.08.2023., Knin – Svecano obiljezavanje 28 obljetnice Oluje u Kninu.. Gradske ulice uoci proslave Photo: Zvonimir Barisin/PIXSELL

„Širokim prizorom Domovinskog rata dominira ponosna Oluja, koju poput svjetionika svi vide. Matići su poput svijeće u skromnoj sobi koja gori tiho, ali onima koji su tamo bili i ostali, ta svjetlost nikad ne prestaje grijati srce. Sloboda nije plod samo onih dana kad zvone zvona i vijore zastave. Ona se rađa i u tišini ogromnog gubitka, u selima koje je povijest zaobišla, ali koje je Bog upisao u Vječnost.“

„U malom, posavskom groblju, gdje križevi šute i zemlja pamti, izgovorit ćemo njihova imena – Damir Dominković, Slaven Marković, Ivica Marković, Pejo Mikić, Marinko Mikić, Tomislav Pejičić, Pejo Marković, Iljo Orkić. Upalit ćemo svijeće crvene mučeničke boje. Preporučiti ih neizmjernom milosrđu našega Gospodina Isusa Krista… i stajati dok u nama prolaze godine.“