U povodu blagdana sv. Klare, posjetili smo samostan zagrebačkih klarisa u Mikulićima, gdje sestre, unatoč teškim oštećenjima u potresima i kasnijim klizištima, u skrovitosti svojih ćelija nastavljaju služiti Bogu, Crkvi i ljudima. Iako rijetko u medijima, zahvaljuju svima koji su im pomogli, jer jedina im je snaga Providnost Božja i srca dobrih ljudi. Kao što one svakoga dana mole za nas, tako i mi možemo pomoći da dovrše ovu tihu molitvenu oazu podno Sljemena.
Samostan sv. Klare u zagrebačkom naselju Mikulići teško je stradao u potresima u ožujku i prosincu 2020. godine. Ozbiljna oštećenja nastala su na starijem dijelu samostana te je dom za njihovu zajednicu postao nesiguran.

samostan sv. Klare / Foto: Emili Ibrulj
Budući da obnova njihovog samostanskog kompleksa nije pripadala niti jednoj kategoriji prioriteta, o čemu smo već ranije izvještavali, sestre su pokrenule akciju prikupljanja pomoći i javno predstavile svoj projekt kako bi doprijele do što većeg broja dobrih ljudi.
Obnova danas dobro napreduje, ali…
„Naša obnova i gradnja bile su povjerene isključivo Božjoj providnosti, pa smo počeli doslovno od nule, prvenstveno zahvaljujući donacijama dobrih vjernika“, kaže opatica samostana sv. Klare s. Marija Ivana Dolinar.

s. Marija Ivana Dolinar / Foto: Emili Ibrulj
Obnova dobro napreduje – završena je armirano-betonska konstrukcija (u roh-bau fazi), izgrađen je potporni zid s pilotima koji sprječava klizište postojeće zgrade u kojoj trenutačno žive, napravljen je prilazni put, a nova građevina zatvorena je prozorima i vratima.
„Želim zahvaliti svim brojnim dobročiniteljima, redovničkim zajednicama, osobito našem ocu nadbiskupu Draženu Kutleši i Zagrebačkoj nadbiskupiji, koji su nam uvelike pomogli“, ističe s. Ivana, dodajući i zahvalu medijima koji su izvještavali o njihovim potrebama.

obnova samostana / Foto: Emili Ibrulj
Iako sada žive u otežanim uvjetima, zajednica gleda s nadom na budućnost. „Bog nam šalje nova zvanja i nadamo se da ćemo, kad dođe vrijeme, imati blagoslov ovog dijela koji sada gradimo i primiti nove sestre koje nam se javljaju.“
Potrebna su daljnja materijalna sredstva
U planu su daljnji radovi – unutarnje uređenje, postavljanje podova i stropova, strojarski radovi, instalacije, elektrika, vodovod i odvodnja. Međutim, za nastavak obnove, ispričala je s. Ivana, potrebna su daljnja sredstva.
Trebamo i dalje prikupljati materijalna sredstva – nemamo osigurano financijski daljnju obnovu. Vjerujemo da uz pomoć dobrih ljudi možemo nastaviti radove do dovršetka kako bismo zajedno slavili Gospodina i radovali se.
Kako im možemo pomoći?
Podaci za plaćanje:
Samostan svete Klare, Kvaternikova 167, 10000 Zagreb
Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, 10000 Zagreb
IBAN: HR9223400091511081839
SWIFT/BIC: PBZGHR2X
Samostan klarisa u Zagrebu sastoji se od dva dijela – starije kuće, kupljene i adaptirane za samostanski život, uz crkvu i dio samostana nadograđenih sedamdesetih godina, te novijeg dijela.
„Kada je bio potres, taj stari dio je vidno oštećen, tako da smo iz njega odmah morali iseliti“, kaže poglavarica. Sestre su se preselile u noviji dio, koji je bio primjeren za stanovanje uz manje popravke. Iako je prostor skromniji, zajednica se brzo reorganizirala.

obnova samostana / Foto: Emili Ibrulj
„Hvala Bogu, nismo nikada morali iseljavati iz našeg samostana, pa smo mogli nastaviti ovdje živjeti i vrlo brzo počeli s pripremama za obnovu“, objašnjava i dodaje da su nastojali da ne klonu i ne zapuste njihove redovite molitve. „To je sve u tijeku i održavamo naš normalan redovnički život.“

samostan sv. Klare / Foto: Emili Ibrulj
Trenutačno u samostanu živi petnaest sestara, u dobi od 25 do 95 godina. Kad je riječ o duhovnim zvanjima, u svim zajednicama klarisa ima novih kandidatica, objašnjava poglavarica samostana, premda to nisu veliki valovi, nego „polagan“ priljev.

klarise u samostanu sv. Klare / Foto: Emili Ibrulj
U samostanu proces formacije traje devet godina, a „iskustvo pokazuje da je dug put formacije potreban kako bi odluka o posvećenom životu bila zrela i istinska.“
Kako izgleda dan u klauzurnom samostanu?
Život u klauzurnom samostanu prije svega je život molitve i žrtve, prožet skrovitošću i jednostavnošću. „To je produbljivanje odnosa s Bogom u siromaštvu i malenosti, u jednom skrovitom životu“, kaže s. Ivana.

obnova samostana / Foto: Emili Ibrulj
Njihov dan počinje u ponoć.
Tada se bude na noćnu molitvu, službu čitanja koja traje oko sat vremena. „U tu molitvu uključene su mnoge nakane za potrebe Crkve i vjernika, posebno onih koji su potrebiti ili ugroženi. Noćna tišina daje posebnu sabranost i osjećaj Božje prisutnosti“, objašnjava poglavarica.

svetohranište / Foto: Emili Ibrulj
Nakon toga slijedi povratak na počinak, a buđenje je u 5:30. Jutarnja molitva i razmatranje počinju u 6 sati, sveta misa je u 7:15, a nakon mise slijedi zahvala i izlaganje Presvetog.
„Mnogi vjernici koji dođu na misu ostanu s nama u klanjanju, što im puno znači“, kaže.
Klanjanje traje do šestog časa, kada zajednica odlazi na doručak, uz čitanje duhovnog štiva – životopisa svetaca, crkvenih dokumenata i drugih poticajnih tekstova.

samostan sv. Klare / Foto: Emili Ibrulj
Nakon doručka, od 9 do 12 sati, sestre se posvećuju radnim dužnostima: vrtlarstvu, kućanskim poslovima, šivanju, izradi svijeća i krsnih haljinica.
U podne imaju šesti čas, potom ručaju, a zatim slijedi vrijeme tišine – „mali odmor u kojem svaka sestra traži najbolji način da se sabere i pripremi za drugi dio dana“.

samostan sv. Klare / Foto: Emili Ibrulj
U 14:45 zajednica moli deveti čas i, ovisno o liturgijskom vremenu, prikladne litanije. Nakon toga ponovno slijedi vrijeme rada, od 15 do 17 sati, a mlađe sestre imaju sat formacije.
U 17 sati odlaze na klanjanje – kada imaju pola sata u tišini, svetu krunicu, pjevanu večernju, a zatim slijedi večera.
Nakon večere slijedi rekreacija – opušteno druženje i razgovor, razmjena doživljaja i iskustava, a ponekad i zajedničko gledanje prikladnog duhovnog sadržaja. „To je vrijeme kada se, nakon cjelodnevne sabranosti, sestre međusobno povezuju i dijele radost zajedničkog života“, zaključuje poglavarica.

s. Marija Ivana Dolinar u razgovoru za HKR / Foto: Emili Ibrulj
Vjernici imaju veliko povjerenje u sestre
Samostanska crkva otvorena je od ranog jutra do kasne večeri, pa se mnogi vjernici, bilo iz mjesta ili izdaleka, zaustave na molitvu i klanjanje. Neki se priključe sestrama u zajedničkoj molitvi, drugi ostanu u tišini, a često potraže i osobni razgovor.

samostanska crkva / Foto: Emili Ibrulj
„Mnogi nam dolaze na razgovor i preporučuju se u molitve. Imaju veliko povjerenje u klauzurne redovnice, vjeruju da smo tu za njih i da ćemo svojim životom i molitvom utjecati se Bogu za njihove potrebe“, prepričava s. Ivana i dodaje:
„Nakane su raznolike, bolesti, obiteljske potrebe, teškoće, a mnogi nam se javljaju i preko e-maila, poruka ili telefona. Vole s nama podijeliti i svoja iskustva te zahvaliti kad dožive uslišanje molbi.“
Kakvu je ulogu imao bl. Stepinac?
Inače, njihov osnutak veže se uz Split, prepričava s. Ivana, gdje je jedna od sestara potaknula želju da se klarise vrate u Zagreb, s obzirom na to da su ukinute u vrijeme cara Josipa II.

bl. Alojzije Stepinac / Foto: Emili Ibrulj
„Bilo je to ratno vrijeme, a 1944. godine kada je bilo bombardiranje Splita, sestre su iskoristile ‘nevolju’ da zatraže dozvolu za dolazak u Zagreb i osnutak novog samostana… Tako su i došle u Zagreb blaženom Alojziju Stepincu koji je bio oduševljen.“
Blaženi Stepinac posebno je volio klauzurne samostane gledajući ih kao „gromobrane i molitelje za potrebe Zagrebačke nadbiskupije, cijelog hrvatskog naroda i njegove potrebe“.

svetohranište / Foto: Emili Ibrulj
Ipak, ostvarenje te ideje išlo je polako. Prvih godina boravile su kod Milosrdnih sestara Svetog Križa, a zatim gotovo dvadeset godina u franjevačkom samostanu u Samoboru. Tek 1964. preselile su u Zagreb, kupile stariju kuću i ondje osnovale svoj samostan.
„Blaženi Alojzije nas je uvijek podržavao i pomagao, ali to su bila teška vremena za njega kada je proživljavao i zatočeništvo. Tako da smo više bili duhovno povezani, uvijek nas je pratio molitvom, kao i mi njega. I danas ga rado štujemo“, kaže s. Ivana.

samostan sv. Klare / Foto: Emili Ibrulj
Posebno ga je radovalo što su sestre imale nadahnuće i želju da njihov novi dom bude samostan trajnog klanjanja.
„Mi to pomalo ostvarujemo, ali još nije došla punina da budemo baš trajno klanjanje. Ipak, imamo svakodnevno prijepodnevno i popodnevno klanjanje, a u posebnim prigodama i cjelodnevno i cjelonoćno“, dodaje.

samostanska crkva / Foto: Emili Ibrulj
Najbolji kolači u gradu?
Jedna od posebnosti ovoga samostana jest da se za sestre kaže kako prave najbolje kolače u gradu.
Iako to nije njihova svakodnevna zadaća, vjernici ih rado pamte i po toj vještini. S obzirom na ritam života ispunjen molitvom, sestre ne primaju stalne narudžbe, no u posebnim prilikama znaju „zaposliti“ svoje kuhinje – osobito kad žele pomoći potrebitima.

s. Marija Hedviga / Foto: Emili Ibrulj
„Nemamo kapaciteta za velike i česte narudžbe, ali kad su bile elementarne nepogode i potrebe, razmišljale smo kako i materijalno možemo pridonijeti. Tada dođemo na ideju pečenja kolača, objavimo to, i ljudi rado uzimaju kad znaju da je za humanitarne svrhe“, priča s. Ivana.

samostanska crkva / Foto: Emili Ibrulj
Osim humanitarnih prodaja, dogodi se i da sestre same nekome pripreme slatko iznenađenje – tortu za krizmu, rođendan ili dar obitelji u potrebi. „To su naše male, slatke radosti kojima želimo počastiti druge“, dodaje.
Skrivena i snažna – sveta Klara
U vremenu kriza i duhovne hladnoće, kada se i sama Crkva suočavala s izazovima, Bog je podigao sv. Franju Asiškog – čovjeka radikalnog siromaštva i evanđeoske jednostavnosti.

samostanska crkva / Foto: Emili Ibrulj
Njegovim stopama krenula je i sveta Klara, utemeljiteljica sestara klarisa, ženskog ogranka franjevačkog reda koji se još zove Drugi red sv. Franje, a koja je svoj odgovor na Božji poziv pronašla ne u javnom djelovanju, nego u kontemplativnom životu unutar samostana.
„Njezin život u molitvi i tišini davao je snagu braći i Crkvi. Bila je poput svjetionika, skrivena, ali snažna“, govori s. Ivana te nastavlja:

relikvija sv. Klare / Foto: Emili Ibrulj
„Živjela je u siromaštvu, posebno štovala Euharistiju i razmatrala Kristovu muku. Mnoge djevojke već tada slijedile su njezin primjer i već tada je bilo puno samostana“.
Na koncu, u vremenu buke, užurbanosti i navezanosti na materijalno, kada je teško čuti Božji glas, sv. Klara je poput svjetla na putu, pozivajući nas da se vraćamo Njemu koji nas strpljivo čeka. Tome svjedoči i život ovih klarisa koje svojim molitvama svakodnevno prate naše potrebe.
Utecimo se zagovoru sv. Klare
Sveta Klaro, tvoje je srce bilo tako veliko da ljubi cijeli svijet. Uzmi naše molbe u svoje čiste ruke i prikaži ih Bogu. Moli za nas da možemo jednog dana ući u radost pred Božje prijestolje.
Neka sjaj tvoje savršene čistoće proguta sjene i tamu grijeha i pokvarenosti u svijetu. Zagovaraj svojom nevinošću mladež.

sv. Klara / Foto: Emili Ibrulj
Osiguraj mir našim domovima i slogu u našim obiteljima.
Pomozi svima koji su u teškim okolnostima života i koji su se preporučili u naše molitve.
Amen.