Nevidljiva nit, ispletena od nade, drvenih perli i iscrpljenih ruku, tiho se probija kroz Španjolsku ovih dana. Njezin početak je u klaustarskim samostanima razasutim po Kastilji, Navari, Kataloniji i Andaluziji, a doseže sve do mnoštva vjernika koji čekaju papu Lava XIV. koji je će ih pohoditi 6. lipnja, donosi Vatican News.

Ta je nit krunica: mala blaga džepne veličine oblikovana u tišini klaustra i postaju jedan od najznačajnijih simbola koji prate Papin posjet.

Iza svake perle krije se skriveni život, tih i ponizan glas, rad ljubavi koji se nikada neće pojaviti u službenim programima ili televizijskim slikama. Ipak, upravo u tim klaustrima može se ugledati svijet koji je Španjolska nekoć intimno poznavala, a sada se čini gotovo zaboravljenim.

„U našoj zemlji postoji više od sedamsto samostana“, objašnjava Alejandro Simón iz Fundación Contemplare, mreže koja godinama pomaže kontemplativnim zajednicama da se održe kroz obrtnički rad i, prije svega, kroz duhovnu vezu koju uspostavljaju s onima koji ih posjećuju ili otkrivaju skrivenu ljepotu iza vrata samostana.

Foto: Vatican media

Sudjelovanje u Papinom hodočašću

Samostani nisu izolirani od svijeta. Naprotiv, postoje izvan dominantne logike žurbe i buke. Ostaju na marginama političke i društvene buke. Ipak, paradoksalno, kroz pripreme za Papin posjet, iznenada su ponovno privukli pozornost.

Ideja o krunicama rodila se gotovo prirodno: jednostavan i skroman predmet sposoban pratiti posjet pape Lava XIV. Fundación Contemplare počela je kontaktirati samostane diljem zemlje kako bi pitala je li moguće proizvesti nekoliko tisuća krunica u samo nekoliko tjedana.

Odgovor je bio trenutan.

„Svi su rekli da zato što su shvatili da je to način sudjelovanja u Papinom posjetu“, kaže Simón.

Od tada se ritam rada unutar samostana promijenio. U samostanskim radionicama, sobama za šivanje i malim obrtničkim ateljeima, redovnici i redovnice umnožili su svoje sate rada. Neki sastavljaju perle jednu po jednu; drugi pripremaju križeve ili male platnene vrećice u kojima će se krunice dijeliti.

Foto: Vatican media

Doprinos volontera

U mnoge samostane stigli su i mladi volonteri kako bi pomogli. Studenti, obitelji i župne skupine prešli su pragove samostana kako bi u tišini surađivali s redovničkim zajednicama. Za mnoge od njih to je bio prvi izravan susret s kontemplativnim životom.

„Otkrivaju svijet koji nisu poznavali“, objašnjava Simón. „Svijet u kojem vrijeme ima drugačiji ritam, gdje se radi bez tjeskobe i gdje tišina nije praznina već prisutnost.“

Krunice nisu luksuzni predmeti. Većina ih je izrađena od jednostavnog drva, špage i malih metalnih raspela. Pa ipak, upravo u toj jednostavnosti leži njihova vrijednost.

Svaka sa sobom nosi vrijeme potrebno za njezinu izradu, molitvu i skrivenu žrtvu osobe koja ju je izradila.

Za kontemplativne zajednice, Papin posjet postao je više od nacionalnog događaja. To je prilika da se društvo podsjeti da klauzurni život i dalje postoji, često tiho, diskretno i s teškoćama, ali je još uvijek živ.

Mnogi samostani u Španjolskoj suočavaju se s problemima koji dolaze sa starenjem zajednica, ekonomskim teškoćama i nedostatkom zvanja. Neki su se morali zatvoriti posljednjih godina. Drugi preživljavaju zahvaljujući prodaji slatkiša, veza, ikona, sapuna ili drugih ručno izrađenih proizvoda.

Foto: Vatican media

Mreža molitve

Ipak, unatoč svojoj krhkosti, ovi samostani i dalje održavaju nevidljivu mrežu molitve koju mnogi vjernici i dalje smatraju bitnom.

„Postoje ljudi koji nas stalno mole za molitve“, kaže Simón. „Za bolesti, obiteljske situacije, nezaposlenost, usamljenost. Samostani nose ogroman duhovni teret koji često ostaje nevidljiv.“

Iz tog razloga, krunice pripremljene za papin posjet više su od jednostavnih pobožnih predmeta.

One su također znak skrivene prisutnosti kontemplativnog života u Crkvi i društvu.

U nadolazećim danima tisuće hodočasnika primit će jednu od ovih krunica u ruke. Malo tko će znati odakle dolazi. Malo tko će zamisliti tišinu klaustra, strpljiv rad starijih ruku ili tihe razgovore koji su pratili njezino stvaranje.

Ali u svakoj krunici ostat će nešto od tog skrivenog svijeta: molitva samostana koja, iza svojih zidova, nastavlja pratiti putovanje Crkve.