Bit ćete mi svjedoci

Podsjetivši na Isusovu riječ „Bit ćete mi svjedoci“, p. Ike napomenuo je da su apostoli bili svjedoci brojnih Isusovih događaja: kako je ozdravljao ljude, izgonio zloduhe, hodao po moru, kako se preobrazio, dijelom i kako je mučenički umro, jer su pobjegli. Tada nisu mogli svjedočiti nečemu što je za njih bilo razočaravajuće i teško. Bili su svjedoci da je Isus živ nakon uskrsnuća.

„To je jako važno za našu vjeru – biti svjedok nekog mističnog božanskog događaja. Dok god nismo svjedoci, naša vjera nije još zrela. Svi sveci svjedočili su nekom božanskom događaju“, rekao je p. Ike.

Dok god nismo svjedoci, naša vjera nije još zrela.

Upozorio je kako se često može dogoditi da ne primjećujemo koliko se važnih duhovnih stvarnosti događa u Crkvi i svijetu.

„Svijet hoće zamagliti i predstaviti da se u Crkvi ništa ne događa, da ljudi ne bi povjerovali i to naviještali, živjeli“, rekao je p. Ike, istaknuvši da ovisi i o nama hoćemo li uvidjeti sve čudesno i veliko što se događa u naše vrijeme.

Mladi nekada i danas

Podsjetio je kako u njegovo vrijeme dok je bio student, 80-ih godina prošlog stoljeća, mnogi mladi katolici nisu molili krunicu kao danas, „što je silno veliki znak i milost“.

Mnogi studenti nisu imali Sveto Pismo niti su poznavali teologiju, kao danas. Nije se govorilo o predbračnoj čistoći, nisu se toliko održavala klanjanja u hrvatskom narodu, kao danas, nije bilo misa zornica, još prije 40 godina.

Toliko čudesnoga se danas događa, barem u Hrvatskoj – povezanih, snažnih zajednica, toliko pobožnosti, formiranih mladih.

„’Vi ste tome svjedoci’, kaže Isus učenicima. I nama danas govori. I to moramo vidjeti, kako se Crkva preporađa i kako se u njoj događa nešto čudesno. To je znak Božje prisutnosti, Božjeg plana, znak da Bog uslišava naše molitve, da Bog hoće biti s nama ovdje“, poručio je p. Ike, rekavši da taj uvid mijenja naš pogled na svijet. Treba se prisjećati Božje prisutnosti, uvidjeti Božja djela, da nas ne zahvati malodušje, beznađe.

„To bi trebala biti naša stalna praksa, da promatramo i uočavamo što Bog čini u vremenu u kojem jesmo. Nasuprot tome, često u naše misli uđu loše vijesti, nemoral, ratovi te zaključujemo da nas je Bog ostavio. No, to znači da nas Zlo nikad neće ostaviti i neće odustati od nas. Zla koja se događaju nisu znak daBoga nema, nego da Sotona hoće proždrijeti naš život“, upozorio je p. Ike.

Uviđati događaje koji svjedoče Božju prisutnost i djelovanje ovisi o našim molitvama i razmišljanjima, jer inače možemo biti slijepi, da ne vidimo dobro u ljudima.

Kako svjedočiti?

Prvo svjedočenje znači vidjeti što se događa, a drugo svjedočenje je pričati o tome što smo vidjeli. I Evanđelje se širilo svjedočenjem. Žene koje su vidjele prazan grob svjedočile su apostolima da je grob prazan, oni drugima.

„Taj žar prenošenja iskustva je temelj evangelizacije. Evangelizacija nije spekulativna znanost koja priča o tome što je um dokučio. Ne što kaže teologija, nego je li netko doživio Boga. To je temelj vjere. Rasprave o tome što je istina, a što nije, neće promijeniti čovjeka. Ali svjedočenje hoće. To je najveći argument kojeg ništa ne može uništiti. Tome se kršćani moraju vratiti hrabro i odlučno“,
potaknuo je p. Ike.

I Evanđelje se širilo svjedočenjem.

Treća vrsta svjedočenja je vlastitim životom: življenjem sakramenata, riječima, djelima, ponašanjem, dobrotom.

„Svjedočenje će prognati Zlo, jer ono ne može izdržati dobro i sveto. Tako svatko sudjeluje u evangelizaciji. Vjera ne može biti privatna stvar, to je floskula neprijatelja vjere koji žele spriječiti da se spašavaju duše. Vjera nam je dana za spasenje. Ljudi su nezamjenjivi Božji resursi“, zaključio je.