Guadalupe, Meksiko

Gospa od Guadalupe / Foto: Canva

Na vrhu popisa najvećih marijanskih hodočasničkih svetišta na svijetu nalazi se meksičko svetište Gospe od Guadalupe koje godišnje posjeti oko 20 milijuna hodočasnika.

U prosincu 1531. Blažena Djevica Marija ukazala se domorocu Juanu Diegu – s crtama lica mestika, i uputila ga da ondje izgradi crkvu. Na njegovom plaštu pojavila se slika Gospe Guadalupske koju je pokazao biskupu, piše katolisch.de.

Na mjestu ukazanja isprva je sagrađena mala crkva, a 1976. godine posvećena je nova velika bazilika, koja danas čuva Gospin čudesni lik na plaštu i može primiti do 40 tisuća vjernika. Gospa Guadalupska zaštitnica je Latinske Amerike, a osobito Meksika.

Aparecida, Brazil

Aparecida, Brazil / Foto: Canva

S gotovo 8 milijuna hodočasnika godišnje, brazilski grad Aparecida u saveznoj državi São Paulo, nalazi se na drugom mjestu među najvećim marijanskim svetištima na svijetu. Dana 12. listopada 1717. trojica ribara izvukla su iz rijeke kip Blažene Djevice Marije.

Gospi od Aparecide brzo su pripisana brojna čudotvorna uslišanja.

Kip se isprva štovao u posebno sagrađenoj kapelici, koju je 1834. zamijenila prva bazilika, kako bi se prilagodilo sve većem broju vjernika. Kada je i ona postala premalena, 1955. izgrađena je nova bazilika. S duljinom od 173 metra i širinom od 168 metara, jedna je od najvećih crkava na svijetu. Gospa od Aparecide od 1929. godine službeno je proglašena nacionalnom zaštitnicom Brazila. Godine 2017., povodom 300. obljetnice otkrića kipa, svetište je posjetilo gotovo 13 milijuna hodočasnika.

Lurd, Francuska

Lourdes / Foto: Canva

Treće najveće marijansko svetište na svijetu, a ujedno i najveće u Europi, nalazi se u francuskom Lurdu. Otprilike 6 milijuna hodočasnika dolazi u ovaj mali pirinejski gradić svake godine.

Godine 1858. Blažena Djevica Marija ukazala se 14-godišnjoj Bernardici Soubirous čak 18 puta i predstavila joj se kao „Bezgrešno Začeće“. Na mjestu ukazanja, u špilji Massabielle, Bernardica je po Marijinom nalogu otkrila danas svjetski poznat izvor „Gospine vode“.

Crkva je od tada službeno priznala 70 čudesnih ozdravljenja, kojih je sve zajedno navedeno preko 30 tisuća. Uz „sveti prostor“ oko špilje ukazanja, hodočasnike u Lurdu danas dočekuju tri velike bazilike te kupelji namijenjeni bolesnima i osobama s invaliditetom. Blagdan Gospe Lurdske slavi se 11. veljače, na dan prvog ukazanja. Od 1958. godine svake se godine održava i Međunarodno vojno hodočašće u Lurd.

Fatima, Portugal

Fatima / Foto: Canva

Više od 5 milijuna hodočasnika godišnje posjećuje najpoznatije portugalsko svetište.

U Fatimi se Blažena Djevica Marija 1917. godine više puta ukazala troje pastirske djece. Tom prilikom im je, među ostalim, objavila tzv. „Tri fatimske tajne“: proročanstva o novom svjetskom ratu, pokrštavanju Rusije nakon komunizma te atentatu na jednog „Biskupa u bijelom“.

Prilikom šestog i posljednjeg ukazanja, 13. listopada 1917., deseci tisuća vjernika svjedočili su čudu sunca, koje su djeca unaprijed najavila. Papa Ivan Pavao II. u trećem je proročanstvu vidio nagovještaj atentata na sebe 13. svibnja 1981., a svoje spasenje pripisao je Gospi Fatimskoj. U jubilejskoj 2017. godini portugalsko je Marijansko svetište posjetilo više od 9 milijuna ljudi.

Čenstohova, Poljska

Čenstohova, Poljska / Foto: Canva

S oko 4, 5 milijuna posjetitelja godišnje, poljska Čenstohova (Czestochowa) zauzima važno mjesto među najvećim marijanskim svetištima svijeta.

Slika svjetski poznate Crne Gospe tamo se časti od 1384. godine. Prema legendi, naslikao ju je sveti Luka. Međutim, ikona bizantskog stila dimenzija 80 x 120 centimetara vjerojatno je nastala između 6. i 8. stoljeća. Ikoni Bogorodice s Djetetom Isusom pripisuju se čudesne moći — primjerice, spas od švedske invazije 1655. godine. Slika se čuva u pavlinskom samostanu na brdu Jasna Góra.

Tijekom nacističke okupacije, a kasnije i u komunističkom razdoblju, Čenstohovska Gospa ostala je snažan simbol narodne pobožnosti u Poljskoj. Ova ikona u šleskom hodočasničkom svetištu smatra se najsvetijom relikvijom u zemlji i štuje se kao nacionalno svetište.

Loreto, Italija

Grad Loreto smatra se najvažnijim marijanskim svetištem u Italiji. S oko 4 milijuna posjetitelja godišnje, ovaj gradić na obali Jadrana zauzima i šesto mjesto među najvećim marijanskim hodočasničkim svetištima svijeta.

Loreto / Foto: Wikimedia Commons

Prema legendi, anđeli su 1295. godine prenijeli kuću Blažene Djevice Marije iz Nazareta u Loreto. Ta građevina, poznata kao „Sveta kuća“, duga je 9 metara, široka 4 metra i visoka 5 metara te danas čini središte hodočasničke bazilike izgrađene u 15. stoljeću. Prema arheološkim istraživanjima, kamenje kuće zaista bi moglo potjecati s Orijenta i moguće je da su ga u Italiju donijeli križari. Po uzoru na Svetu kuću, diljem Europe podignute su tzv. loretske kapelice, koje su i same postale odredišta mnogih hodočasnika.

Velankanni, Indija

Velankanni, Indija / Foto: Canva

Velankanni smatra se „Lurdom Istoka“ i najvažnijim hodočasničkim mjestom u Indiji. Više od 2 milijuna hodočasnika svake godine posjeti ovo marijansko svetište na Bengalskom zaljevu.

Oko 1600. godine, prema predaji, dogodila su se tri Marijina ukazanja. Na mjestu ukazanja izgrađena je crkva koju je papa Ivan XXIII. nekoliko puta proširio i 1962. godine uzdigao u malu baziliku. Crkva je posvećena „Gospi od Zdravlja“ jer se vjeruje da hodočašće u Velankanni ima ljekovita svojstva. Hodočasnici ondje mole za ozdravljenje, a nebrojene zavjetne darove –  replike dijelova tijela izrađene od srebra ili zlata – svjedoče o stvarnim ozdravljenjima. Osim kršćana, hodočasničko mjesto posjećuju i mnogi hindusi i muslimani.

Altötting, Njemačka

Gospa od Altöttinga (Njemačka)/Svjetlo riječi

S više od milijun hodočasnika godišnje, Altötting u Gornjoj Bavarskoj jedno je od najvećih svjetskih marijanskih hodočasničkih mjesta.

Ovaj grad, poznat kao „duhovno srce Bavarske“, dom je altöttinške Crne Gospe. Ovaj isklesani lik Djevice Marije s Djetetom Kristom došao je u Altötting oko 1330. godine, gdje je Majka Božja bila posebno štovana od 9. stoljeća. Godine 1489. ondje su se, prema predaji, dogodila dva čudesna ozdravljenja, čime je započela tradicija hodočašća.

Danas više od 2 tisuća zavjetnih ploča, kao znak zahvalnosti za Marijinu pomoć, krasi hodnik oko Gospine kapelice na Kapellplatzu. Altötting je također poznat po svom svetom samostanskom vrataru, Konradu von Parzhamu.

Mariazell, Austrija

Mariazell, Austrija / Foto: Canva

Do milijun ljudi godišnje hodočasti u najpoznatije Marijansko svetište Austrije – Mariazell, smješten u Štajerskoj.

Od 12. stoljeća ondje se štuje romanički kip Blažene Djevice Marije kao „Magna Mater Austriae“ – „Velika Majka Austrije“. Prema legendi, jedan benediktinski redovnik ponio je drveni kip Gospe na put u novo misijsko područje. Kad mu je stijena zapriječila put, pomolio se Majci Božjoj i stijena se čudesno raspukla. Na odredištu je redovnik kip postavio na deblo i ondje sagradio svoju ćeliju – malu kolibu koja mu je služila kao kapelica i smještaj. Iz naziva „Maria in der Zelle“ (Marija u ćeliji) nastalo je ime Mariazell. Danas se na tom mjestu uzdiže gotička bazilika s tri prepoznatljiva tornja. Čudotvorni Marijin kip koji se ondje čuva, veći dio godine odjeven je u bogato ukrašeno ruho.

Kevelaer, Njemačka

Kevelaer, Njemačka / Foto: Canva

S oko 800 tisuća hodočasnika godišnje, Kevelaer je drugo najveće marijansko svetište u Njemačkoj.

Ovaj gradić s oko 28 tisuća stanovnika, smješten u Donjoj Rajni, nedavno je proslavio važnu obljetnicu: od 1642. – dakle već 375 godina do 2017. – ondje se održava tradicionalno hodočašće k čudotvornoj slici „Tješiteljice žalosnih“ (Trösterin der Betrübten). Tijekom Tridesetogodišnjeg rata jedan je trgovac imao nutarnji poticaj osnovati hodočasničko mjesto u Kevelaeru. Kupio je sada štovanu sliku od luksemburškog vojnika i sagradio svetište kako bi je smjestio. Od tada se u Kevelaeru, prema predaji, dogodilo mnogo čudesnih ozdravljenja. Kapela milosti i svijeća i bazilika Svete Marije sada čine središte hodočasničkog mjesta. Najvažniji događaji u godini uključuju godišnje hodočašće motociklima s nekoliko tisuća sudionika i tamilsko hodočašće.

Marija Bistrica, Hrvatska

Hodočašće Sisačke biskupije u Mariju Bistricu / Foto: Sisačka biskupija

Oko 800 tisuća hodočasnika godišnje posjeti najpoznatije marijansko svetište u Hrvatskoj – Mariju Bistricu.

Naziv mjesta sastoji se od imena Blažene Djevice Marije i rijeke Bistrice, koja protječe kroz selo. Od 15. stoljeća ondje se štuje kasnogotički drveni kip Majke Božje, koji se ubraja među tzv. „Crne Madone“. Danas se pozlaćena Gospa s Djetetom čuva u bazilici Blažene Djevice Marije i ondje se može častiti. godine 1971. hrvatski su biskupi ovo svetište proglasili „nacionalnim marijanskim hodočasničkim mjestom“ za cijeli hrvatski narod.

Einsiedeln, Švicarska

Einsiedeln, Švicarska / Foto: Canva

Oko 500 tisuća hodočasnika godišnje posjeti Einsiedeln, najvažnije marijansko svetište u Švicarskoj.

Hodočasnička i samostanska crkva benediktinske opatije Einsiedeln čuva kasnogotičku čudotvornu sliku „Marija Einsiedeln“ – „Crnu Madonu“ iz 15. stoljeća. Ona je zamijenila starije romaničko čudotvorno raspelo koje je izgorjelo u požaru. Crna boja zapravo je uzrokovana čađom od svijeća koja se nakupljala na figuri tijekom stoljeća. Godine 1803. jedan je restaurator otkrio izvornu boju i obojio lik u prirodnu boju kože. No, to je naišlo na neodobravanje vjernika, pa je kip ponovno obojen u crno. Od 17. stoljeća Crna Gospa iz Einsiedelna odjevena je u španjolsko ruho u obliku zvona. Einsiedeln je ujedno i važno odredište na Putu svetog Jakova (Jakobsweg).

Kibeho, Ruanda

Ruanda, Kibeho / Foto: Canva

Kibeho je jedinstveno svetište – riječ je o jedinom marijanskom hodočasničkom mjestu u Africi koje je službeno priznala Katolička Crkva. Procjenjuje se da oko 500 tisuća vjernika godišnje hodočasti u ovo malo mjesto na jugozapadu Ruande.

Župa je tamo osnovana 1934. godine i posvećena Djevici Mariji. Godine 1981. Majka Božja ukazala se trima djevojkama. Predstavila im se kao „Nyina wa Jambo“, što na lokalnom jeziku znači „Majka Riječi“. Biskup mjesne biskupije zatim je osnovao komisiju koja je punih 20 godina proučavala ta događanja – s pozitivnim ishodom: Kibeho je 2001. godine postao službeno hodočasničko mjesto. Već od 1980-ih razvilo se intenzivno hodočašćenje, zbog čega je Kibeho brzo dobio nadimak „Lurd Ruande“.