U homiliji, obraćajući se ređeniku i okupljenim svećenicima, biskup je poručio kako je svećeničko poslanje služenje Kristu i narodu. Na početku se osvrnuo i na riječi pape Franje iz Maroka, koji je tamošnjim vjernicima istaknuo da nije važno koliko nas je, nego jesmo li znak Kristove prisutnosti u svijetu.

„Ne brine me što imamo ove godine samo tebe, jednog mladomisnika, i što nas je malo svećenika, nego jesmo li mi znak u ovom svijetu, jesmo li znak Kristove prisutnosti?“, rekao je biskup, te poručio Croatu da bude znak Kristove nazočnosti i da se ne boji pokazivati njegovu nježnost riječima i gestama.

Biskup Košić snažno je upozorio i da svećenik ne smije služiti sebi, nego drugima:

„Ako svećenik čezne samo za tim kako da sebi ugodi, ako svi moraju njemu služiti, ako ne vidi svoj poziv kao služenje konkretnim ljudima koji su u nevolji, kojima treba pomoć i blizina, nego ugađa sebi i zatvara se pred ljudima, a brine se samo za svoj mir i ugodu – taj je, nažalost, promašio svoj poziv“, rekao je biskup te se prisjetio vremena Domovinskog rata, pandemije i potresa, kada su svećenici stajali uz svoj narod:

„Ne daj, Bože, dragi Croat, ne želim ti ni rat ni pandemiju ni potres, ali nas ljudi trebaju uvijek, jer u dušama ljudi uvijek ima mnogo ratova i potresa, mnogo problema, i potrebni su oni koji mogu vidati te rane, koji duhovno mogu liječiti slomljene i one koji pate. To trebaš biti i Ti, stavljam Ti to na srce.“

Na kraju, uputio je riječi ohrabrenja mladomisniku i svim okupljenim svećenicima:

Uvijek mi smo svećenici Gospodina našega Isusa Krista!

„Ne bojmo se, braćo svećenici, mi nismo svoji glasnici, mi ne želimo i ne smijemo zastupati sebe niti tražiti svoje interese, mi smo u službi Gospodinovoj, mi imamo na pameti samo slavu Gospodnju, ispunjenje njegove volje i podložnost Crkvi! Uvijek mi smo svećenici Gospodina našega Isusa Krista! I to neka nosi Tebe, dragi Croat, i sve nas svećenike koji smo pošli za Gospodinom želeći pronositi njegovo Evanđelje.“

Pjevanje je predvodio Biskupijski zbor pod ravnanjem Katarine Mandić, uz orguljašku pratnju župnika Župe sv. Kvirina Roberta Jakice.